(Be)smisao ljetnog i zimskog računanja vremena

S odlukom odbora za promet i turizam Europskog parlamenta o tome hoće li se ukinuti podjela na ljetno i zimsko računanje vremena sada tek počinje dugotrajni proces izglasavanja u Europskoj uniji. Jer, tek ukoliko sve EU-članice budu suglasne u odluci o ukidanju ljetnog i zimskog računanja vremena, to se može provesti. No, taj proces može potrajati. Kao datum za posljednji ciklus ljetnog i zimskog računanja vremena se spominje 2021. godina. Europska komisija je predložila da svaka zemlja članica za sebe odluči u kojoj vremenskoj zoni želi trajno ostati.

On se sa svojim prijedlogom ustvari samo bio šalio. Zbog toga što su Francuzi teško ustajali jutrom, Franklin je 1784. napisao jedan satiričan diskurs o tome koliko bi se svijeća moglo uštedjeti ako se uvede ljetno i zimsko računanje vremena te ranije ustane. Kad je tada 78-godišnji Franklin napisao taj satirični tekst živio je već osam godina u Parizu. Međutim, u to vrijeme se borio s bolestima koje dolaze sa starošću, a zbog kojih nije mogao napustiti svoju kuću u pariškom predgrađu Passy. Društvo su mu pravili prijatelji poput izdavača novina "Journal de Paris" koji ga je ohrabrio da piše kratke tekstove o svakodnevnim problemima.No, svađe oko smisla i besmisla zimskog i ljetnog računanja vremena se vode već više od 200 godina. Ta sporna ideja potječe od jednog čovjeka koji je poznat po tome što je volio dugo spavati, izumitelja i kasnijeg predsjednika SAD-a Benjamina Franklina.

Sve je počelo šalom...

Pa je tako Franklin za te novine napisao upravo tu satiru o gospodarskoj (ne)efikasnosti osvjetljenja u kućanstvima, o njegovoj vlastitoj štedljivosti i strasti za igranje šaha sve do u rane jutarnje sate - zbog čega je i sam uglavnom spavao do podneva. 

U tekstu pod naslovom "An Economical Project for Diminishing the Cost of Light" Franklin opisuje da se slučajno jednom probudio u šest sati ujutro, jer prozoski kapci nisu bili zatvoreni kao inače, pa je tako na svoje veliko iznenađenje otkrio "da sunce već sja tako rano ujutro". Nitko mu nije htio vjerovati, iako je više puta to svoje otkriće provjerio, napisao je Franklin ironično u tom tekstu. Vlastitim očima je vidio sunca, poručio je čitateljima.

Taj znanstvenik je odmah izračunao koliko svijeća i ulja za uljanice bi se moglo uštedjeti ukoliko bi se promijenio vremenski sustav. On je došao do brojke od 64 milijuna funti voska uštede za 100.000 pariških kućanstava. "Golemu sumu bi Pariz tako mogao uütedjeti svake godine", napisao je američki gost oduševljeno. Međutim, kako su Parižani poznati po tome, napisao je dalje, što nerado mijenjaju svoje navike i ranije ustaju, moralo bi se poduzeti drastične mjere.

Parižani su se smijali Franklinovim satiričnim savjetima i njegovim komentarima o noćnom životu. Predloženo ljetno i zimsko računanje vremena je otišlo u zaborav. Tek stotinu godina kasnije su dvojica znanstvenika neovisno jedan od drugome predložli sezonski vremenski pomak. 1895. je to predložio novozelandski astronom George Vernon Hudson, 1907. britanski izumitelj William Willett. U svome tekstu "The Waste of Daylight" je Willett predložio da se satovi ljeti pomjere za 80 minuta kako bi se dužom danjom svjetlošću uštedjelo 2,5 milijuna funti troškova za osvjetljenje. Za naredne četiri nedjelje u travnju bi se zatim trebali satovi pomjeriti uvijek za 20 minuta naprijed, a zatim na isti način vratiti u rujnu. 

... a završilo kao ozbiljna ratna odluka

Oduševljen tom idejom je ustvari bio samo Winston Chruchill, no ljetno računanje vremena se nije uvelo u Velikoj Britaniji - još ne. Tek kad su Njemačka i Austro-Ugarska 1916., dakle usred Prvog svjetskog rata, uvele ljetno računanje vremena, taj korak su slijedili i ratni protivnici Velika Britanija i Francuska, ali i druge europske zemlje. Nijemci su htjeli uštedjeti energiju u ljetnim večerima i profitirati tako za vrijeme borbi. Kad se rat završio, Njemačka je 1919. ukinula ljetno računanje vremena. U Francuskoj su se pobunili seljaci te su uspjeli isposlovati da se i tamo 1922. povuče odluka. No, ljetno računanje vremena je ponovno uvedeno odmah 1923. Velika Britanija je od velikih sila bila jedina koja se kontinuirano pridržavala ljetnog računanja vremena.

Ponovnim početkom rata se Njemačka prisjetila energetskih ušteda i 1940. ponovno uvela ljetno računanje vremena. I u okupiranim područjima se moralo pridržavati toga. Podjela na ljetno i zimsko računanje vremena je ostalo i kad je Njemačka ponovno izgubila rat.

U Franklinovoj domovini SAD-u je sve to bilo nepreglednije. Ljetno računanje vremena je u SAD-u bilo uvedeno već za vrijeme Prvog svjetskog rata. I za vrijeme Drugog svjetskog rata su satovi bili navijeni na "War Time" (ratno vrijeme). Ali do 1966. godine nije postojao jedinstven savezni zakon. To znači: računanje vremena nije odlučeno na nacionalnoj, već na regionalnoj ili lokalnoj razini. Tako je dolazilo do situacija da su satovi bili navijeni različito čak i unutar jedne savezne države.

Europska nepreglednost

Dok je trajalo gospodarsko čudo u Njemačkoj, a i znatan gospodarski rast i u drugim europskim zemljama, nije više bilo riječi o energetskoj uštedi i promjeni računanja vremena. Tek kad je šok naftne krize 1973. godine Europu zavio u duboku krizu i kada su bile uvedene zabrane vožnje, vratilo se sjećanje o uštedi energije uvođenjem ljetnog računanja vremena. Ono je prvo ponovno uvedeno u Francuskoj 1976. godine. Nakon određenog vremena su uslijedila i druge zemlje Europske Zajednice - prethodnice EU-a. 

Njemačka je u to vrijeme još oklijevala zbog podjele vlastite zemlje - kako se ta podjela ne bi još više produbila. 1979. je DDR nakon duge šutnje iznenadio Zapad i objavio da će naredne godine uvesti ljetno računanje vremena. Od 1980. je tako ono uvedeno u obje njemačke države. Mnogi susjedi su to zatim također učinili. Različita pravila o ljetnom računanju vremena su 1996. godine ujednačena unutar Europske unije. Od tada ono važi za sve EU zemlje članice, osim za prekomorske teritorije.

Svađa oko smisla i besmisla ljetnog i zimskog računanja vremena se, dakle, ne vodi tek proteklih desetljeća. Zagovornici i protivnici se, čini se, u posljednjih 100 godina konstantno spore oko gospodarskih, energetskih ili zdravstvenih prednosti ili šteta. Da je Franklin znao koje turbulencije je izazvala njegova bezazlena satira, zasigurno bi mu to pričinjalo jako puno veselja.