Baltička anomalija - jesmo li došli bliže istini?

Baltička anomalija je neobičan objekt ili formacija otkrivena 2011. godine od strane tima Ocean X, prilikom sonar-pregleda dna Baltičkog mora između Švedske i Finske.

Objekt ima promjer od oko 60 metara (prema nekim procjenama) i na sonar-snimkama izgleda "neočekivano pravilno", s ivicama koje su navodile na moguće umjetne oblik.

Unatoč brojnim spekulacijama, stručnjaci su često sugerirali da se radi o geološkoj formaciji ili ostatcima glečerskih procesa.

Najnovija aktivnost i planovi istraživanja

Uključivanje SUAPS-a i nova ekspedicija

U zadnje vrijeme javnost i ljubitelji misterija primijetili su značajan korak naprijed: Society for UAP Studies (SUAPS) najavila je podršku novoj znanstvenoj ekspediciji usmjerenoj na detaljno ispitivanje Baltičke anomalije.

Iako SUAPS neće voditi ekspediciju, njihov angažman uključiće nadzor nad metodologijom i integritetom podataka.

U srpnju 2025. godine, Dennis Åsberg, jedan od originalnih članova Ocean X tima, objavio je da je dobio "nevjerojatne podatke" vezane uz otkrića, ali je naglasio da se objava mora pažljivo usmjeriti - pozivajući se pritom i na suradnju s astronomkinjom Beatriz Villarroel.

Do sada nije objavljen konkretan znanstveni rad koji bi razjasnio prirodu tih novih informacija.

Kritički stav znanosti

Unatoč entuzijazmu istraživača, većina geologa i oceanskog eksperata ostaje skeptična. Analize uzoraka s mjesta anomalije - primjerice granita, gnajsa te pješčanih stijena - upućuju na geološke procese povezane s glacijalnim i postglacijalnim formacijama, čestim u regiji Baltika.

Također, iako je uzet jedan uzorak bazaltne stijene, to samo po sebi ne implicira umjetni objekt, budući da bazalt može biti transportiran glacijalnim pomjeranjima.

U medijima su se ponekad pojavile senzacionalne tvrdnje, poput "stepeništa unutar objekta", "središnjeg otvora" ili teorija o brodu iz svemira.

Međutim, nema potvrđenih podataka iz neovisnih, recenziranih znanstvenih radova koji bi potvrdili takve tvrdnje.

Perspektive i što dalje?

Nova ekspedicija (s uključenjem SUAPS-a) mogla bi napokon donijeti visoko rezolucijske podatke - multibeam sonar, pod-dno profiliranje, 3D fotogrametriju i opservacijske senzore - i omogućiti podrobniju analizu objekta.

Ako se ispune najambiciozniji planovi istraživača, mogli bismo dobiti jasne slike strukture i sastava objekta, što bi pomoglo razlučiti geološki od mogućih umjetnih karakteristika.

No, čak i s novim podacima, interpretacija će biti izazovna: mora se uzeti u obzir moguća prirodna objašnjenja - glacijalni transport, sedimentacija, erozija - te potreba za vrlo rigoroznim znanstvenim postupcima kako bi se izbjegle pseudoznanstvene spekulacije.