Američki akademici: Društveni servisi su suvremeno ludilo

Za profesoricu Sherry Turkle nema dvojbe - ona društvene mreže smatra sve samo ne društvenima i ide u tu krajnost da to kako ih koristimo naziva „suvremenim ludilom". Jedna od vodećih svjetskih akademika smatra da tehnologija izravna prijetnja našem svakodnevnom životu jer postaje suviše važna i uvlači se u gotovo svaki njegov aspekt (reklo bi se baš kao i politika, ali o tome nekom drugom prigodom). Ona tvrdi da se iza iluzije o lakšoj, praktičnijoj i boljoj komunikaciji preko tehnologije u biti krije nešto sasvim suprotno - tehnologija nas izdvaja i stavlja u izolaciju od stvarne međuljudske interakcije. U toj virtualnom svijetu sve što se zbiva je ustvari blijeda imitacija stvarnosti.

Profesorica Turkle, inače sa MIT-a, objavila je rat informacijskom dobu objavivši knjigu Alone Together ('Sami zajedno'). U njoj navodi kako nas društvene mreže poput Facebooka ili Twittera mogu doslovno dovesti do ludila, a ako dokaz za to navodi situacije iz vlastitog iskustva - jednom prigodom je na pogrebu svjedočila „patološkom ponašanju" kad su ožalošćeni usred ceremonije provjeravali svoje Iphoneove. Njena knjiga samo je mali dio općeg intelektualnog revolta u SAD-u u sklopu kojeg se od ljudi traži da troše manje vremena na društvene stranice i servise. Brojni američki akademici su kritizirali brzorastuće trendove u korištenju interneta i među njima je svakako profesor William Kist sa Državnog sveučilišta Kent iz Ohioa koji je kao primjer negativnosti društvenih servisa naveo slučaj Simome Back iz Brightona koja na Božić na Facebooku objavila poruku da će izvršiti samoubojstvo. Nitko od njenih 1.058 prijatelja s Facebooka nije reagirao na to. Umjesto pomoći 'prijatelji' su razmjenjivali uvrede na njenom profilu. S druge strane, velik je broj i onih koji u Facebooku i Twitteru vide samo pozitivne aspekte među kojima se najčešće navodi onaj da društveni servisi omogućavaju bolju komunikaciju između ljudi koji su fizički jako daleko jedni od drugih. No tko je od navedenih protivnika i pobornika društvenih mreža više u pravu? To je u osnovi i nevažno sve dok postoji umjerenost u korištenju, zar ne?