« Hi-tech
objavljeno prije 7 mjeseci i 26 dana
KOMENTAR

Zašto volimo našeg špijuna?

Kome uopće treba uređaj za usmenu komunikaciju s internetom kao što je Alexa? Još je veće pitanje: kako je netko od vlasnika mogao i pomisliti da Alexa ne sluša i ne bilježi sve što se reklo, pita se Martin Muno?

Ehhhh
Ehhhh (Arhiva)
Više o

Amazon

,

Alexa

Ako se Alexu, praktičnu govornu asistenticu internetske trgovine Amazon pita bez oklijevanja: „Špijuniraš li me?" Uređaj će odmah odgovoriti: „Ne, zaštita tvojih osobnih podataka mi je vrlo važna." Koliko joj je važna vidjelo se najkasnije koncem tjedna kad je objavljeno kako Amazon i njegovi djelatnici svakog dana preslušavaju i analiziraju na tisuće razgovora mušterija s takvim uređajima. Naravno, o tome mušterije nikad ništa ne saznaju. To je potvrdio i Amazon. Kaže kako se time „želi poboljšati doživljaj mušterije."

Odgovor je zanimljiv jer već i on pokazuje kako je Amazonu važniji „doživljaj mušterije" nego privatnost korisnika. Jer ne bilježe se samo „službeni" upiti, dakle takvi gdje korisnik jasno pozove Alexu. Bloomberg je objavio izvješće gdje je do Amazona dospjelo i pjevanje pod tušem, vapaj za pomoć jednog djeteta i čak mogući slučaj silovanja.

Veliko slijeganje ramenima

Kod Amazona se dakle uzalud može tražiti barem nekakav osjećaj krivice da takve akcije teško krše jamstva o tajnosti telekomunikacije kakve se nalaze čak i u njemačkom Ustavu ili jasnu odredbu Ustavnog suda o pravu građana da sami odlučuju o informacijama o svojoj osobi (slične odredbe ne postoje samo u Njemačkoj, op. ur.). Temeljna ljudska prava se bez razmišljanja žrtvuju na oltaru „doživljaja mušterije". To je jedna strana skandala.

Druga je strana što samo još malobrojni to još uopće doživljavaju kao skandal već se uglavnom samo sliježe ramenima. Izgleda da je komocija mnogima važnija nego opasnost da osobni, čak i intimni razgovori dospiju u javnost kakva danas postoji.

Granica između privatnog života i javnosti se godinama pomiče. Krećemo se polagano, ali sigurno u razdoblje Post Privacy. Mnoge stvari otkrivamo svojom voljom, na primjer u raznim socijalnim mrežama. Tako neke stvari koje bismo ipak radije zadržali za sebe, ipak na kraju - zahvaljujući inteligentnom povezivanju tragova koje ostavljamo u mreži - izlaze na vidjelo. Treba podsjetiti na postupak tvrtke Cambridge Analytica koja je bez poteškoća mogla točno otkriti osobnost korisnika na temelju poruka koje su primali i slali na Facebooku.

Nastupa doba Orwela?

Da takvo ograničenje privatnosti, povezano s obradom velike količine podataka može dovesti do potpunog nadzora, to se vidi na primjeru Kine. Tamo se trenutno uvodi Social Credit System gdje se vlastodršcima omogućava dijeljenje bodova koji će onda odlučivati tko je dobar, a tko loš podanik i građanin. „Loše" se onda može i kazniti. Koga kamera uhvati da prelazi ulicu dok je crveno ili tko gunđa protiv Komunističke partije, njemu će biti zabranjeno koristiti određena prometna sredstva ili poslati svoju djecu na neke škole.

Može li i Europa dospjeti do takve svakodnevice koja nimalo ne zaostaje od Orwelove „1984"? Želimo vjerovati da je to nemoguće. Ipak: svi trebamo biti pažljiviji s našim podacima. Jer kao što ans je naučila Alexa: ne znate tko sluša. Znamo samo da Alexa debelo laže kad sa svojim nježnim ženskim glasićem kaže kako su joj naši osobni podaci važni.

Piše: Martin Muno/DW
14.04.2019. 16:32:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh