Zašto nas glazba tjera da osjećamo?

Zvukovi sami po sebi nisu nikakva inspiracija. Od njih se ne ježimo, niti nas tjeraju u plač. Ali zvukovi glazbe ipak imaju takav utjecaj na nas.

Prema istraživanju koje su proveli Nidhya Logeswaran i Joydeep Bhattacharya sa Sveučilišta u Londonu, glazba čak utječe na to kako doživljavamo vizualne podražaje, piše Scientific American.

U studiji je ispitanicima pušten niz sretnih ili tužnih glazbenih odlomaka. Nakon što su ih odslušali, pokazana im je fotografija lica. Nekim ispitanicima su prikazana sretna a nekima tužna ili neutralna lica, nakon čega su morali ocijeniti emocionalni sadržaj tog lica na ljestvici od 1 do 7, gdje je 1 izrazito tužan a 7 izrazito sretan.

Rezultati su pokazali da glazba snažno utječe na ocjenu emocije lica. Zbog sretne glazbe sretna lica činila su se još sretnijima, dok je tužna glazba pojačavala dojam melankolije.

Stvar je u tome da su glazbeni osjećaji prijelazni i lako mogu prijeći s jednog osjetila na drugo.

Iako je očito da glazba može izazvati osjećaje, do danas nije jasno zašto. Zašto neki drugi zvukovi ne izazivaju osjećaje? Najbolji primjer je gledanje nekog televizijskog programa na stranom jeziku koji ne razumijemo. Iako su nam ti zvukovi nerazumljivi i ništa nam ne znače, mi ćemo ipak pogledati tu emisiju ako nam je ona vizualno zanimljiva, a posebice ako prikazuje nekog tko nam se sviđa.

Vizualni znakovi ponekad izazivaju emocionalne asocijacije. Na primjer, boje su emocionalno vrlo izazovne, a svađe oko toga kojom bojom oličiti zidove izazivaju velik broj bračnih svađa.

Boje su povezane s osjećajima i može se reći da sadrže neke 'ljudske elemente'. Zato crvena boja privlači našu pozornost jer asocira na rumenjenje i krv.

No, da se vratimo glazbi. Glazba je emocionalno vrlo izazovna, što je razlog zašto sretna glazba čini ugodnijima slike koje s njom i nisu povezane. Tako se može zaključiti da i glazba, kao i boje, sadrži neke 'ljudske elemente'. Pitanje je samo koji su to elementi.

Možda je glazba dio govornog jezika. No, većina osjećaja u jeziku povezana je sa značenjem, pa zbog riječi koje ne razumijemo rijetko nešto osjećamo.

Međutim, postoji još jedan važan ljudski element - naši tjelesni pokreti, koje su još stari Grci povezivali s glazbom.

Neki od tih pokreta pokreću pozitivne emocije, dok su drugi pak asocijacija na strah ili nervozu.

Ako glazba zvuči kao izražajni ljudski pokreti, onda zvuči kao nešto što je samo po sebi bogato emocionalnom ekspresivnošću.

Bez obzira na to je li glazba emocionalna intonacija govora, pokreta ili nečeg trećeg, novo istraživanje Logeswaran i Bhattacharya potvrđuje da je glazba odabrana da zvuči kao emocionalno izražajno biće.