« Život
objavljeno prije 7 godina i 1 mjesec
URBAN GARDENING

Vrtne oaze među neboderima

Urbani vrtlari rade čuda
Urbani vrtlari rade čuda (Arhiva)
Više o

vrt u gradu

,

vrt u stanu

,

urban gardening

,

vrtlarstvo

,

urbani vrtlar

U zraku se osjeća intenzivan miris pizze. Njega može osjetiti samo onaj tko se odvaži zakoračiti na ovaj ogromni prostor. Na njemu čovjek mora proći pokraj prašnjavih nasipa, po metar visokih hrpa građevinskog materijala, bagera i zahrđalih željeznih šipki. Ali onda, usred te pustinje, otvara se pred očima posjetitelja prava mala oaza: u njoj lete leptiri, zuje pčele, blistaju visoki žuti suncokreti - a zanimljivi su i ljudi koji se tamo mogu naći.

Među njima je i Dorothea Hohengarten koju svi zovu kratko "Doro". Mlada majka je pasionirana vrtlarica iz hobija, glasnogovornica udruženja "Kölner Neuland e.V." i "Katica za sve" u zajedničkom vrtu. Neki znatiželjni prolaznici pitaju kako udruženje funkcionira? Ona im objašnjava: "Svatko ovdje može napraviti gredice, zalijevati ih, gnojiti, saditi u njima što hoće i brati. I oni koji nisu članovi našeg udruženja, dovoljno je da dobrovoljno doniraju neku svoticu. Ovdje nema ovo je moje, a ovo tvoje."

Zabava za stare i mlade

Od idućeg mjeseca bit će angažiran i jedan vrtlar na honorarnoj osnovi koji će dobrovoljce upućivati u tajne svog zanata, pomagati im i upućivati ih u radne procese. Do tada će se vrtlari iz hobija sami među sobom svakoga dana dogovoriti o tome tko će biti "nadglednik" - ostali po njegovim uputama onda moraju raditi što treba.

Michele, na primjer, raspoređuje crvenu zemlju po gredicama s povrćem. Ona dolazi s jednog teniskog terena i dobra je jer poboljšava propusnost terena. Onda sa svojim sinom Fabiom i njegovim prijateljem zalijeva rajčice. "Imali smo ove godine puno sreće - ljeto nije bilo dobro za sjedenje vani, ali je bilo odlično za rad u vrtu", kaže ovaj Talijan koji već 40 godina živi u Njemačkoj.

Onda razrezuje jedan krastavac i dijeli pojedine kriške prisutnima. "Je li dobar?" - pita više retorički jer dobro zna da ovaj krastavac nije voden i bezukusan kao oni koji dolaze iz masovne proizvodnje. Michele uvijek dolazi ovamo sa svojim sinom: "Zabavno je s lopatama prenositi zemlju, a i piliti", ponosno će Fabio. Jednom je, priča, sa svojim razredom na ovom prostoru izgradio hotel za insekte.

Puno baba - kršno dijete

Domaće i stare vrste, nove i egzotične biljke - svega se može naći u ovom zajedničkom kelnskom vrtu. I sve je u bio-kvaliteti. Ovdje se ne koriste ni pesticidi ni herbicidi ni umjetna gnojiva - to su osnovna pravila udruženja. Branje plodova nije najvažniji razlog što njegovi članovi u nekoj vrsti javnog vrta rade i sade. Većina njih želi nešto naučiti o biljkama i zemlji, uživa u zelenoj oazi usred grada i u drušvu ostalih vrtlara iz hobija.

Rosalia tako dijeli savjete za uzgajanje rajčica. Svoja prva iskustva je skupila uzgajajući rajčice na svom balkonu i sada je preselila svoj vrt ovamo. Doro pak ima još i svoj vlastiti vrt, takozvani "Schrebergarten", ali kaže: "Ne znam zašto, ali ovdje (u zajedničkom vrtu, op.a.) sve uspijeva puno bolje. Vjerujem da puno ruku zajedno može postići puno više nego puno ruku - pojedinačno." U međuvremenu je svoj vlastiti vrt zapustila jer puno radije provodi vrijeme u ovom zajedničkom. Članovi ove male "vrtne komune" su majke koje radije dovode svoju djecu ovamo nego da s njima idu na dječja igrališta, nezaposleni, umirovljenici i zaposleni koji se dolaze ovamo opustiti nakon rada u uredu.

Zajedničke večere

Ovog poslijepodneva sunce peče, zemlja vapi za vodom, članovi udruženjzalijevaju a na svakom koraku. "Vlasnici susjednih zgrada su nam dozvolili da koristimo kišnicu koja se inače s krovova preko žlijeba slijeva u kanalizaciju", priča Doro. Voda se skuplja u rezervoarima i onda koristi za zalijevanje kada treba. Usprkos tome hobi-vrtlari jako paze na tekućinu koju su dobili takorekoć na poklon. Tako još štite tlo od isušivanja pokrivajući ga organskim materijalima poput kore drveta i samljevenim korovom, slamom i travom.

Plodovi uroda uglavnom ne stignu do kuće vrtlara. Oni ih obično spreme i zajedno jedu na licu mjesta uživajući u kasnim sunčanim zrakama. Opet miriše na pizzu. Ali nije riječ o pizzi, već o origanu, začinu kojim se obično začinja pizza. Michele vadi tikvice koje je kod kuće izdinstala u tavi. Netko treći pali roštilj.

Iskustva koja mogu dobro doći

Većina vrtlara iz hobija koje zatičemo na prostoru stare pivovare ne vjeruje da je "urban gardening" prolazna moda. "U kineskim gradovima je na primjer uobičajeno da se u stražnjim dvorištima sadi jer ljudima to treba da bi se prehranili", kaže jedan od njih koji je nedavno bio na Dalekom istoku: "Kod nas je to još uvijek zabava, ali nije loše imati ovakva poljoprivredna iskustva i znanja. Upravo proživljavamo financijsku krizu. Nitko ne zna što će se dogoditi u Europi. A mi ovdje učimo osnovne stvari koje uvijek mogu dobro doći."

Prostor koji smije obrađivati udruženje kelnskih hobi-vrtlara ima površinu dva i pol nogometna igrališta. Trenutno se koristi tek jedna četvrtina. Ali to pravo im nije vječno zajamčeno. Članovi udruženja "Kölner Neuland" su s vlasnikom zemljišta, saveznom pokrajinom Sjeverno Porajnje i Vestfalija, potpisali ugovor o korištenju do kraja 2014. Nakon toga bi na njemu trebala izniknuti jedna nova stambena četvrt. A hobi-vrtlari se nadaju da će onda naći novu lokaciju za svoj vrt i da će svoje gredice moći jednostavno preseliti tamo.

Piše: Karin Jäger/Dunja Dragojević/DW
24.08.2012. 18:32:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh