Vrhunski sportaši ne izlaze često ‘iz ormara’

Prošlog tjedna španjolski tabloid Cuore objavio je fotografiju na kojoj španjolski reprezentativac i nogometaš Real Madrida José María Gutiérrez Hernández, zvani Guti, naizgled ljubi nepoznatog mladića u usta. U nogometnoj javnosti nastupila je prava konsternacija, a dva dana kasnije došlo je do čitavog niza proturječnih informacija.

Prvo smo mogli pročitati kako ga supruga Arancha nakon osam godina braka napušta, potom je rečeno da je Guti zapravo poljubio svoju ‘muškobanjastu’ sestru čestitajući joj na drugoj trudnoći, a zatim je objavljena fotografija kćeri španjolskog glazbenika i glumca Miguela Bosea koja nedvojbeno sliči ‘nepoznatom mladiću’ kao jaje jajetu.

Justin Fashnau (Engleska, 1961.) jedan je od rijetkih nogometaša koji je priznao da je gay. Ubio se 1998. u Londonu jer je bio optužen za seksualno zlostavljanje. 

Potom je nastupio nesvakidašnji ‘silenzio stampa’ vjerojatno s ciljem da se ‘skandal’ što prije zaboravi. Što je od svega toga istina, vjerojatno će se doznati tek kada sam Guti odluči progovoriti.

Ipak, sama pomisao da bi Guti mogao biti gay naišla je na jednodušno negodovanje nogometnih gurua, kako u svijetu, tako i u nas, s argumentima kako su homoseksualnost i sport nespojivi. Takvi se stavovi temelje na rodnim stereotipima tipičnim za patrijarhalna društva po kojima su svi gay muškarci ‘feminizirani’ i samim time nesposobni za ‘prave muške’ grube djelatnosti. No, struka tvrdi suprotno.

Psiholog dr. David A. Gershaw s Arizona Western Collegea u svojim je istraživanjima došao do zaključka kako je svega 15% muških homoseksualaca ‘feminizirano’, te da je samo 5% lezbijki ‘muškobanjasto’. Čak i ako bismo pretpostavili da su ti postoci nešto drukčiji, činjenica je da su seksualna orijentacija i rodno izražavanje dva zasebna fenomena.

Gay ragbijaši

Slijedeći takva heteronormativna poimanja, može se reći da na sasvim drukčiju reakciju nailazi neki umjetnički klizač od primjerice ragbijaša od kojega se očekuje dokazivanje muževnosti pred kolegama u klubu, ali i pred obožavateljima  i cijelom nacijom. No činjenice pokazuju da su gay muškarci i lezbijke prisuti u svim sportovima.  

John Amaechi (SAD, 1970.) NBA košarkaš koji je igrao u Panathinaikosu, Orlando Magicu i Utah Jazzu. Prošle godine je rekao da je gay. 

Iz ‘gay pretpovijesti’ (perioda prije pobune u njujorškom klubu Stonewall Inn, 27. lipnja 1967.) pamtimo tek tužnu priču tenisača Billa Tildena, zvanog ‘Big Bill’, koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća osvojio tri naslova na Wimbledonu i sedam na US Openu. Kada se doznalo za njegovu homoseksualnost, izbačen je sa svih turnira. Petnaestak godina kasnije, uhićen je pod optužbom da je zavodio maloljetnu osobu, a 1953. je umro u siromaštvu bez ikoga svog.

I nakon toga, do devedesetih godina tek su rijetki sportaši javno obznanjivali svoju homoseksualnost. Led je probio David Kopay, izvrsni američki ragbijaš koji je igrao za čak pet nacionalnih klubova, među njima za San Francisco 49ers i Detroit Lions. Godine 1975. Kopay se u intervjuu za Washington Star deklarirao kao gay, šokirajući cijelu naciju, što ga je u konačnici i koštalo karijere. U klubu Washington Redskins upoznao  je Jerryja Smitha, također izvrsnog ragbijaša, s kojim je bio u ljubavnoj vezi. Smith nikada nije priznao da je gay, a 1987. je umro od AIDS-a.

Na Olimpijskim igrama u Montréalu 1976. dva umjetnička klizača John Curry,  osvajač zlata i vjerojatno najbolji klizač u povijesti, i Toller Cranston također su javno rekli da su gay, što je prošlo mnogo manje zapaženo, s obzirom na sport kojim se bave.

Velika Martina

‘Došla sam živjeti u zemlju koju volim. Neki me ljudi etiketiraju kao otpadnicu. Voljela sam i muškarce i žene u svom životu. Zato su me etiketirali i kao biseksualnu otpadnicu. Ne volim nikakva etiketiranja. Zovite me jednostavno - Martina.’ 

Sportski ‘gay preporod’ očekivano je slijedio sve većim porastom društvene prhvaćenosti osamdesetih godina. Najjači vjetar u leđa sportašima je dala Martina Navratilova - nedvojbeno najbolja tenisačica u povijesti. Navratilova je osvojila 18 Grand Slam turnira pojedinačno, 31 u parovima i 10 u mješovitim parovima.

Wimbledon je pojedinačno osvojila čak 9 puta, a triput je izgubila u završnici. Drži i rekord u broju uzastopnih pobjeda - čak 74 meča. Pojedinačno je osvojila ukupno 167 turnira. Među uspjehe moramo navesti i pobjedu u mješovitim parovima na Wimbledonu koju je posljednji put odnijela prije dvije godine u 51. godini života. Ta neprikosnovena sportska kraljica 1981. godine javno je rekla da je lezbijka.

Međunarodna natjecanja

Njezinim primjerom poveo se i Greg Louganis, najbolji skakač u vodu u povijesti, osvajač četiriju zlatnih i jedne srebrne olimpijske medalje, te peterostruki svjetski prvak.
Prvu olimpijsku medalju osvojio je sa 16 godina. Javno je obznanio da je gay 1994., a da je HIV pozitivan godinu dana kasnije. Posvetio se humanitarnom radu i pokretu za prava seksualnih manjina.

Greg Louganis (SAD, 1960.)  skakač u vodu, osvajač četiriju zlatnih i jedne srebrne olimpijske medalje, te peterostruki svjetski prvak. Javno je obznanio da je gay 1994. godine. 

Amerikanac Glenn Burke jedan je od rijetkih igrača bejzbola koji je još 1982. godine u časopisu Inside Sports priznao svoju homoseksualnost. Igrao je za Los Angeles Dodgers i Oakland Athletics. Godinu dana prije nego što je umro od AIDS-a, 1994. rekao je kako je njegova misija bila u razbijanju predrasuda te da se nada kako je u tome uspio.

Engleski nogmetaš Justin Fashanu 1990. godine objavio je da je gay, godinu dana nakon što je igrao za Manchester City. Vjeruje se da je on to prvi učinio u jednom timskom sportu dok je još bio aktivan sportaš. Nakon toga se povela velika hajka protiv njega, bio je optužen za seksualno uznemiravanje, pa je 1998. izvršio samoubojstvo u Londonu, ostavivši poruku da je ionako unaprijed osuđen.

Među poznatijim sportašima koji su javno priznali svoju homoseksualnost svakako su ragbijaš Roy Simmons koji je osamdesetih igrao za New York Giants, kao i australski ragbijaš Ian Roberts koji je u jednom intervjuu rekao kako ‘svako ljudsko biće koje poštuje sebe može poštovati i prava i način života drugih ljudskih bića, te da je mišljenje kako gay muškarci mogu preobratiti heteroseksualne muškarce naprosto glupa. Tu su još i tenisačice Amélie Mauresmo, te Conchita Martínez i Gigi Fernández koje su navodno i bile u ljubavnoj vezi.

John Paul Calderon (SAD, 1975.) profesionalni je odbojkaš koji je karijeru nastavio kao maneken. Homoseksualnost je priznao prošle veljače. 

Mark Tewksbury, kanadski je plivač, osvajač zlatnog odličja na 100 metara leđno na Olimpijadi 1992. godine u Barceloni. Šest godina kasnije je rekao da je gay, nakon čega je izgubio milijunski ugovor. No to ga je samo dodatno učvrstilo u uvjerenjima pa je postao i gay aktivist. Prije dvije godine s Martinom Navratilovom službeno je otvorio World Outgames u Montréalu, te pročitao Montrealsku deklaraciju koja je prihvaćena kao platforma za međunarodni gay pokret.

Na inicijativu dr. Toma Waddella, američkog atletičara i olimpijca, 1982. pokrenute su ‘Gay Games’ ili ‘Gay igre’ kao veliki sportski i kulturni događaj. Do danas ih je održano sedam. Upravo je oko organizacije posljednjih igara došlo do raskola u organizaciji, pa su paralelno uspostavljene i spomenute World Outgames na kojima je sudjelovalo 25.000 sudionika iz 111 zemalja.