Vjera i seks - koliko su povezani?!

Tema o tome da li ateisti imaju "bolji i češći" seks od vjernika vrlo je privlačna, ali kompleksna - odgovor ne može biti jednostavan "da" ili "ne". Istraživanja pokazuju razne uzorke, uvjetovane kulturom, religioznošću, osobnim vrijednostima i zdravstvenim okolnostima. U nastavku donosim sažet pregled pojava, nalaza i ograničenja.

Religioznost, stavovi i seksualno ponašanje

Religije često nameću moralne norme i učenja vezana uz seksualnost - premaritalni seks, varanje, seksualna ograničenja i zabrane u mnogim tradicijama imaju važnu ulogu u reguliranju ponašanja.

Istraživanja među adolescentima pokazuju da religiozniji mladi ljudi češće odgađaju prvi spolni odnos, imaju manje partnera i općenito nižu seksualnu aktivnost u ranoj dobi. Međutim, kad se prelazi na odrasle osobe, činjenice nisu tako jednoznačne.

Seksualna frekvencija: jesu li razlike?

Kod odraslih, posebice u braku ili stabilnim vezama, razlike u učestalosti seksa između religioznih i nereligioznih osoba su manje izražene. Neke studije pokazuju da supružnici vjernika i nevjernika imaju slične stope seksualne aktivnosti.

Za neudane osobe, razlike su često veće: religiozni pojedinci skloniji su apstinenciji ili seksualnoj aktivnosti s većim ograničenjima, dok oni bez religijske pripadnosti ponekad pokazuju liberalniji pristup.

Dakle, ateisti često ne "imaju mnogo više seksa" u svim okolnostima - razlika je ovisna o životnoj fazi (samac / u vezi / u braku) i društvenim faktorima.

Seksualno zadovoljstvo: vrijedi li "bolje"?

"Bolji seks" često se tumači kroz zadovoljstvo, emocije, odsustvo krivnje i iskrenu komunikaciju partnera. U nekim istraživanjima, religiozni ljudi prijavljuju manju frekvenciju, ali veće zadovoljstvo, pogotovo u stabilnim partnerstvima.

Primjer jednog britanskog istraživanja: oni s većim religijskim uvjerenjima prijavili su da imaju manje seksa u prosjeku, ali i da su zadovoljni svojom seksualnom situacijom. Također, važno je da i one s religijom imaju višu granicu očekivanja i često više vrednuju intimnost unutar partnerskog odnosa nego "seks iz čiste zabave".

S druge strane, kod ateista i osoba bez religijske obveze može se javiti manja osjećaj krivnje, što može doprinijeti subjektivno boljem iskustvu. Ipak, to ne znači nužno kvalitetu same seksualne interakcije - tu igraju psihološki faktori, komunikacija, zdravlje, kompatibilnost i ostalo.

Ograničenja i opaske

Samosvjedočanstva i pristranost - mnoga istraživanja baziraju se na anketama i izvještavanju sudionika o svojem ponašanju, što može biti pod utjecajem želje da se predstave u "dobrom svjetlu".

Kontekst kulture i društva - u društvima gdje religija ima jak autoritet, društveni pritisak može snažno utjecati na ponašanje i izvještavanje.

Religioznost vs. samo pripadnost - nije isto biti formalno vjernik i duboko religiozan. Istraživanja pokazuju da stupanj religioznosti (koliko netko internalizira vjeru) često ima jači utjecaj od same pripadnosti.

Ostali čimbenici - dob, zdravstveno stanje, stres, komunikacija u paru, seksualno obrazovanje itd. - sve to znatno utječe na seksualnost, neovisno o vjeri ili ateizmu.

Sve u svemu, temeljeno na dostupnim istraživanjima, ne može se generalizirati da ateisti imaju "bolji i češći seks" u apsolutnom smislu. U nekim razinama i situacijama - osobito kod samaca i osoba manjeg religijskog pritiska - ateisti mogu pokazivati veću sklonost slobodnijim seksualnim praksama. 

No, u stabilnim vezama i brakovima razlike u frekvenciji su često male, a kvaliteta (zadovoljstvo) može zavisiti o mnogim drugim čimbenicima - psihičkim, komunikacijskim, zdravstvenim - čak i unutar religioznih zajednica ljudi prijavljuju visoko zadovoljstvo.