Nelson Mandela je Afrikancima dao stvarnu nadu

11 veljače 1990. Južnoafrička republika oslobodila je Nelsona Mandelu, čime je potakla niz događaja koji će svrgnuti vlast apartheida u toj zemlji i Mandelu postaviti za predsjednika.

''Ljude je začudila činjenica da je konzervativni predsjednik F.W. de Klerk napravio zaokret od 180 stupnjeva i pustio Mandelu'', objašnjava Robert Schrire, profesor političkih znanosti na Sveučilišu Cape Town. ''Ali Klerk je bio pobožan kršćanin koji se opirao upotrebi oružja kako bi zadržao bjelačku vlast. I zaključio je kako je situacija neodrživa i da će dovesti do kaosa u Južnoj Africi.''

De Klerk je također ukinuo zabranu ANC-a (Afrički nacionalni kongres, Mandelina organizacija) i Komunističku stranku u državi.

Nakon oslobođenja Mandela je ponovno zauzeo položaj predsjednika ANC-a i pregovarao o slobodnim izborima s de Klerkovom vladom. Tri godine nakon oslobođenja, Mandela je postao predsjednik Južnoafričke republike. Godinu prije toga Mandela i de Klerk dobili su Nobelovu nagradu za mir.

''To je Afrikancima vratilo pravu crnačku nadu. On je bio superheroj za kontinent kojemu nije dobro išlo nakon kolonijalizma'', objašnjava Schrire. 20 godina nakon njegova oslobođenja, Mandelina mističnost se nastavlja.

''Ali bilo je naivno vjerovati da on može riješiti ogromne probleme'', kaže Schrire. ''Navikli smo na dvije Južne Afrike: jednu bijelu i bogatu, drugu siromašnu i crnu. Danas ih imamo tri: jednu bijelu i bogatu, jednu siromašnu i crnu, i jednu bogatu i crnu.''

Postoji i mlada generacija političara koja jako udaljena od Mandele.

''Pravo lice Južne Afrike danas je mlado i ljuto'', napominje Schrire. ''Zemlju još uvijek vode stariji državnici Mandelinog kalupa, kao što je predsjednik Zuma. Ali dok oni budu još stariji, vidjet ćemo još više radikalizma i ljutnje. Umjesto toga, jedan drugi vođa slijedi Mandeline korake: Barack Obama.''

Život nakon apartheida

O današnjem životu u Južnoafričkoj republici za Metro govore dvije tinejdžerke. Jedna je bjelkinja, a druga crnkinja.

Berniciji Koeberg majka često priča koliko je život u Južnoj Africi bio zbunjujuć.

''Mi smo bijelci, ali imamo obojene krvi u našoj obitelji'', priča 17-godišnja Bernicia. ''Moji roditelji sada imaju dobre poslove, ali zbog miješane krvi nisu mogli biti promaknuti tijekom apartheida.''

Za njezinu prijateljicu Khanyisile , koja je crnkinja, život se promijenio još više.

''Oslobođenje Nelsona Mandele iz zatvora imalo je velik utjecaj na život moje obitelji. Najvažnija je stvar što se sada možemo slobodno izražavati, a to je ono što su crnci željeli.''

17-godišnje djevojčice žive u Cape Townu i upisale su se u zbor Južnoafričke mladeži (South African Youth Choir). Zbor je osnovan prije pet godina, gostuje u mnogim zemljama i još je jedna posljedica Mandelina oslobađanja i dolaska na vlast: među pomno odabranim pjevačima nalaze se bijeli tinejdžeri iz srednje klase, kao i crna siročad koja boluje od AIDS-a.

Khanyisile Mjodo voli svoj život u Južnoafričkoj republici nakon apartheida.

''U zboru smo naučili da nijedna rasa nije superiorna. Ali Južna Afrika još nije došla do točke gdje je svatko zadovoljan'', kaže ona.

Bernicia Koeberg, pak, često razmišlja o odlasku na studij u inozemstvo.

''Ovdje imamo puno problema s kriminalom'', objašnjava ona. ''Ali također je istina da ako danas u Južnoj Africi naporno radite, dobit ćete to što želite. A to je tako lijepa zemlja.''