Jesmo li možda previdjeli izvanzemaljske signale?

Prije nekoliko dana Hubble je prikazao snimke i fotografije na kojima se jasno vidi kako su svjetlosne pojave na Jupiteru posljedica pada meteora. I to je fascinantno jer činjenica da možemo vidjeti nešto što je udaljeno otprilike 640 milijuna kilometara od nas ne bi smjela biti uzimana zdravo za gotovo. Astronomi koji sudjeluju u radu Hubblea tvrde da super-meteore oko Jupitera možemo uočiti svakih nekoliko dana. Anthony Wesley, australijski astronom amater, jednostavno je imao sreće jer je gledao video prijenos Jupitera u trenutku nedavnog velikog bljeska.

Ako se malo bolje razmisli, tako nepostojane, brze i prolazne pojave kao 'običan bljesak na površini Jupitera' zaista se uzimaju zdravo za gotovo i često objašnjavaju kao prirodni svemirski fenomeni. Ali što ako oni to ustvari nisu? Što ako olako shvaćamo svemirske pojavnosti i u nemogućnosti detaljnijih objašnjenja sve potpisujemo samo kao let asteroida, udar kometa i tako dalje? Često takve pojave i ignoriramo. I što ako su to ustvari izvanzemaljski signali koji se manifestiraju kao bljeskovi nekakve energije ili radio valova koje interpretiramo kao prirodne fenomene? Pitanja je bezbroj. To dokazuje da jako malo znamo i istovremeno postavlja temelje za drugačija teoretiziranja - na primjer, da izvanzemaljski signali pršte na sve strane oko nas, ali da mi jednostavno ne gledamo i ne tražimo na pravim mjestima i u pravim trenutcima.

>> Jesu li izvanzemaljci možda napustili svemir kakvog poznajemo

Upravo u tom kontekstu je nastao jedan znanstveni članak stručnjaka iz Microwave Sciences Inc.-a u Lafayetteu u Kaliforniji koji zamišljaju da su izvanzemaljski odašiljači nešto poput naših svjetionika i da šalju signale na sve strane. Ovisno o veličini tih odašiljača i signala ovisi i vrijeme dopiranja do odredišta (nas, na primjer). James Benford i Dominic Benford tvrde da bismo trebali naučiti kako identificirati takve signale i odašiljače.

Pulsar je iznimno magnetizirana neutronska zvijezda koja je nastala kao posljedica eksplozije supernove. To je maleni kompaktni objekt, nešto teži od Sunca, ali promjera svega dvadesetak kilometara koji izuzetno brzo rotira oko svoje osi. Tipični periodi rotacije su između jedne milisekunde i nekoliko sekundi.

Oni vjeruju da bi takvi 'svjetionici' morali pulsirati kako bi štedjeli energiju te da bi trebali posebnu imati amplitudu i frekvenciju kako bi privukli pozornost na sebe. Problem s pulsarima, takozvanim svemirskim svjetionicima i  (jake erupcije radijacije iz rotacijskih neutronskih zvjezdanih magnetosfera) je u tome što bi mogli izgledati upravo kao te izvanzemaljske transmisije kakvim ih zamišljaju pobornici ovog SETI modela  'svjetionika'. Štoviše, pulsari su, kada su otkriveni prvi put u 1960-ima, dobili nadimak „mali zeleni ljudi".

>> Iznad Vatikana snimljen NLO, kod Rima krugovi u žitu?

Postoje određeni neobični prijelazni fenomeni koji su vjerojatno posljedica neuobičajenog ponašanja pulsara, tvrde stručnjaci. Neki od njih se ponavljaju, drugi pak ne. Stručnjaci uvjeravaju da bismo trebali razmotriti neke od onih koji se ne ponavljaju i krenuti u njihovo opisivanje vodeći se teorijom da se radi o nekoj vrsti izvanzemaljskih signala. Najjednostavnije objašnjenja za hvatanje tih neobičnih signala bio bi pad asteroida na neutronsku zvijezdu iz cirkumpulsarnog diska što bi poremetilo magnetno polje. To se čini kao više utemeljeno objašnjenje nego to da nam izvanzemaljci govore sa su tu negdje.

>> Potraga za izvanzemaljskim oblicima života dobiva novi zalet

S druge strane, čak i teorija izvanzemaljskih 'svjetionika' donekle drži vodu - ta metoda je mnogostruko jednostavnija i jeftinija od građenja nekakvog super međuzvjezdanog svemirskog broda ili kanala za putovanje. Signale je lakše slati. Zašto bi bilo nemoguće da su neke izvanzemaljske supercivilizacije izgradile moćne odašiljače u vidu strojeva koji su sposobni samostalno se replicirati i graditi ogromne antene oko zvijezda istovremeno upijajući solarnu energiju? Čak i da je to slučaj, vjerojatno bi broj takvih civilizacija bio malen, smatraju stručnjaci, ali ipak, zašto ne? Osim toga, treba pretpostaviti da bi te civilizacije namjerno koristile radio valove za komunikaciju s drugim entitetima. Nadalje, manje razvijene civilizacije također su možda razvile sličnu tehnologiju, ali ne dovoljno snažno pa se može pretpostaviti da su njihovi signali slabiji, ali potencijalno brojniji u svemiru.

Ovakve neobične astrofizičke teorije možda zvuče preambiciozno, ali to ne znači da nisu moguće. Izvanzemaljci koji emitiraju radio program diljem svemira, međutim, ideja su koju neće mnogi podržati. Čak i da tako umjetno proizvedeni bljeskovi jesu realni, najvjerojatnije je da će ostati samo prikazama i fenomenima u svemirskoj tami, baš poput nedavnih scena s Jupitera. Barem dok ne budemo u mogućnosti uhvatiti program „radija 'Izvanzemaljac'".