Eutanazija ili rehabilitacija - što je najbolje za ptice umrljane naftom

Jedan je biologinja u Njemačkoj podigla puno prašine nakon što je izjavila da bi bilo smislenije ubiti, odnosno eutanazirati ptice koje su ostale umrljane naftom u Meksičkom zaljevu nakon nesreće s platformom Deepwater Horizon nego ih čistiti.

Silvia Gaus, biologinja iz Nacionalnog parka Wattenmeer rekla je za Spiegel Online kako je srednjoročna stopa preživljavanja umrljanih ptica prema brojnim ozbiljnim istraživanjima niža od jedan posto, iako neki stručnjaci smatraju kako je taj postotak ipak nešto veći (oko 10 posto), te da se stoga protivi čišćenju ptica. No biolozi koji su na terenu govore drugačiju priču - istina je da je eutanazija  'najbolje' rješenje za ptice koje nemaju nikakvih izgleda, možda je bolje i ostaviti ih da uginu u prirodnom okruženju. Ali u etičkom smislu svaki biolog bi trebao osjećati potrebu da im pokuša pomoći na bilo koji mogući način.

Tako razmišlja i Rick Steiner, morski biolog koji je sudjelovao u spasilačkim akcijama i čišćenju još davne 1989. kad je došlo do incidenta s Exxon Valdezom. Iako sumnja da će neke od ptica izdržati više od jednog dana, osjeća dužnost da im pokuša pomoći, a isto je i s ostatkom njegove ekipe.

Prema najnovijim podatcima Američke službe za ribe i divlje životinje i nekoliko institucija i udruga koje sudjeluju u čišćenju, do danas je pronađeno 413 živih ptica umrljanih naftom, a 594 ptica bilo je mrtvo. Od onih koje su uhvaćene žive u divljinu je vraćeno samo 39 posto.

Statistika izgled strašno, a Gaus vjeruje da će brojke biti još crnje. Gasu ima 20 godina iskustva sa spomenutim problemima.  Godine 1998., na primjer, radila je na Sjevernom moru kad se zbio incident s Pallasom u kojem je uginulo 13,000 ptica. Ona je uvjerena da u dugoročnom smislu nema koristi od čišćenja ptica jer ništa im ne može pomoći nakon što se nagutaju nafte, čak ni popularni Pepto Bismol. Zanimljivo, blog „Living the Scientific Life" piše kako čišćenje ptica predstavlja jedino i najbolje rješenje, te da je uspješno u rasponu od 78 do 100 posto slučajeva. Koliko god pelikani okupani naftom izgledali loše na fotografijama, kaže Mark Russel iz IBRRC-a (International Bird Rescue Research Center), često oni najuprljaniji imaju najveće izglede za preživljavanje jer se najranije pokupe - prije nego nastupi dehidracija, hipotermija i ostali problemi.

Bilo kako bilo, jedno je sigurno, stručnjaci još uvijek vode rasprave o tome što je najbolje učiniti u sličnim situacijama. Tu se javlja još jedan problem i to onaj financijske prirode - mnogi se pitaju je li isplativije potrošiti financijska sredstva u čišćenje i zaštitu okoliša nakon nesreća ili u rehabilitaciju životinja, napose ptica koja ima diskutabilnu stopu uspješnosti. Steiner, na primjer, kaže da ptice koje se pronađu unutar 24 sata nakon nesreće imaju „solidne šanse za preživljavanje", ali dodaje kako je u nekim slučajevima bolje pustiti pticu da umre i naučiti lekciju iz toga. „Postoje situacije u kojima se životinja bespotrebno pati pa svakako treba biti eutanazirana. Druge su pak već u toliko lošem stanju da nema smisla da ih pokupite za rehabilitaciju pa ih je najbolje ostaviti da uginu u prirodnom staništu", objašnjava Steiner. Sve to kida srce normalnog čovjeka, ali istovremeno ukazuje i na to što sve stoji iza naše ovisnosti o nafti, dodaje stručnjak na kraju.