Video igre: uzrok nasilju u stvarnom životu kod djece i tinejdžera, ili ipak nisu?

Predsjednik Trump održao je početkom mjeseca okrugli stol u Bijeloj kući kako bi razgovarao o nasilnim video igrama i kako se odnose na pucnjave u školama, te opet vratio tematiku u fokus javnosti.

O negativnom utjecaju nasilnih video igara na djecu i tinejdžere objavljeno je na stotine statistika i ispisano tisuće redaka. Mnogi su stajališta da ova vrsta računalnih igara kod djece stvara agresije i / ili smanjene empatije prema drugim ljudima i želju za nasiljem u stvarnom životu. Oblici nasilja često su kopiranim nasilni postupci tijekom igre. Također smatraju kako bi nasilne igre trebale biti strogo kontrolirane ili čak zabranjene.

Neki psiholozi suprotnog su mišljenja. Među njima je Dr. Patrick M. Markey, koji dugi niz godina proučava problem video igara. On je 2014. godine objavio zanimljiv članak pod naslovom: Nasilje u igrama i u stvarnom svijetu: retorika protiv podataka

U njemu govori kako tijekom proteklih 33 godina nije bilo statističkih odnosa između ulaska novih nasilnih računalnih igara na tržište i izbijanja nasilnog zločina. Štoviše, češće je postojala izravna veza s oslobađanjem nakupljene agresije kroz igranje igara i smanjenjem broja nasilnih zločina (ne računajući ubojstva).

Neke druge studije u SAD-u poput one Američke tajne službe za sigurnu školsku inicijativu, pokazale su kako samo 12 posto učenika koji su počinili oružane napade u svojim školama imali su zanimanje za nasilne igre. Ostalima su bili znatno primamljiviji nasilni filmovi ili knjige u kojima se opisuju neki od teških oblika nasilja.

Isto tako, grupa njemačkih istraživača provela je studiju fMRI (funkcionalne magnetske rezonancije) na skupini od petnaest muških igrača nasilnih videoigara kao što su Counter Strike, Call of Duty i Battlefield, a koji su igrali ove igre najmanje četiri godine najmanje dva sata dnevno. Njihov zaključak je, nema dokaza dugotrajnoj desenzibilizaciji zbog igranja nasilnih videoigara.

Eto, bez obzira na sve studije, zdrav razum nam govori da ne treba kriviti računalne igre za sve grijehe. Izlaganje nasilnim sadržajima u video igrama samo je jedan od nekoliko čimbenika rizika i čini se da efekti nasilnih igara nisu jednaki za svakoga. Kao roditelji uvijek možete napraviti izbor kako bi pomogli djeci u minimalnom konzumiranju nasilničkih sadržaja. Nažalost teško ih je u potpunosti izbjeći. Čak crtići imaju određenu dozu nasilja. Razgovarajte s djecom o posljedicama nasilja i kako se nositi s nasiljem u cjelini. I imajte na umu - dug je put u pomaganju da izbjegavaju loše stvari.