U ime ne baš svake obitelji

Aktivisti inicijative U ime obitelji (UIO) su Saboru predali 749 000 prikupljenih potpisa za raspisivanje referenduma kojim bi se u Ustav upisala odredba prema kojoj je brak rezerviran isključivo za ženu i muškarca.

I dok čelni ljudi inicijative tvrde da nije riječ o akciji koju je potaknula Katolička crkva, malo tko sumnja da je upravo ona, uz potporu glavne oporbene stranke, osigurala infrastrukturu za njeno provođenje. Neskriveno, riječ je o aktivistima koji su se oštro protivili promicanju rodne i spolne ravnopravnosti kroz zdravstveni odgoj u osnovnim i srednjim školama.

Iako stručnjaci za Ustav tvrde da se referendum mora raspisati te da će u protivnom nastupiti ustavna kriza, vladajuća lijevo-liberalna koalicija traži izlaz iz neugodne situacije. Aktivisti za ljudska prava negoduju, a dio javnosti zahtjeva odgovore na pitanja tko je financirao akciju te zašto se odredba koja već postoji u Obiteljskom zakonu baš sada želi ugraditi u Ustav, iako ne postoje naznake da bi vladajući uopće htjeli istospolnim parovima dati pravo braka.

Dobar trenutak za nove podjele

Uz to Špehar naglašava i izostanak snažne politike opozicije što su iskoristile pojedine vjerske inicijative i neke civilne organizacije kako bi mobilizirale nezadovoljne. „U tom se smislu čini značajnim izostanak odgovora oporbe na stvarne probleme pred kojim se nalaze država i društvo." Time se, misli, stvaraju nova politička platforma za buduće političke odnose i nova linija razgraničenja koja bi u budućnosti trebala jasno odijeliti „naše" od „njihovih", jer je najsporniji dio biračkog tijela koji u izbornim ciklusima migrira od lijeva na desno i obrnuto.

Politolog Hrvoje Špehar sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti razloge uspješnosti ove inicijative vidi u ekonomskoj krizi i suženim perspektivama građana koje su dovele do ključanja atmosfere. „Vlada nije u stanju dovoljno brzo, efikasno i kvalitetno odgovoriti na niz značajnih ekonomskih problema koji proizvode ovakav tip društvene krize i radikalizacije pozicija", priča za Deutsche Welle.

Zaštita braka ili degradacija manjine?

Pravnik Marko Sjekavica iz Građanskog odbora za ljudska prava za DW iznosi sumnju u vjerodostojnost broja  prikupljenih potpisa, no kaže, da ih je i upola manje, za njega bi ta brojka bila zastrašujuća. Navodi da ima neposredne spoznaje da je dio potpisa prikupljen iznudama, obmanama i na nezakonit način.

On pak misli da nije u pitanju sukob različitih ideologija i svjetonazora, kao ni da nije riječ o neprikosnovenosti liberalne paradigme koja želi progutati sve tradicionalne vrijednosti. To je teza, kaže, kojom se želi dati dodatna težina stotinama tisuća, kako kaže, opasnih potpisa. „Tu se radi o direktnom, od Crkve orkestriranom, ataku na jedno od najvažnijih ustavnih prava - prava na dostojanstvo. Radi se o pokušaju podrivanja jednakopravnosti kao jednog od temelja na kojima počiva ova društvena zajednica", smatra ovaj aktivist.

„Pod krinkom zaštite svetosti tradicionalnog, heteroseksualnog braka, želi se plasirati jedan opasni set vrijednosti u kojem bi većina, zlouporabom instrumenata demokratskog društvenog poretka, ponizila i degradirala manjinu. Korištenje referenduma u takve svrhe je nedopustivo i nespojivo s esencijom demokracije, koja se poput svake vještine uči, njeguje, brusi i razvija. U suprotnom, vraćamo se na pozicije rasno čistih zakona koje možemo naći ako samo malo zagrebemo ispod površine kolektivne memorije zajednice u kojoj živimo", navodi Sjekavica.

Crkva protresla civilnu scenu

I Špehar upozorava da je brak žene i muškarca već upisan u Obiteljski zakon te da se u Hrvatskoj nije očekivala nikakva revolucija po tom pitanju. „Mislim da je to pitanje iskorišteno za pokazivanje političke snage i za slanje poruke kako se neće prihvatiti sve što politička elita sa sobom samodopadno može donijeti", navodi i dodaje kako se tim istim elitama, bez obzira na boju i ideologiju, poručilo da veoma lako odustaju od predizbornih obećanja i ideja značajnih za zajednicu i društvo te da s nepodnošljivom lakoćom eliminiraju interese građana.

„No postojalo je puno više ozbiljnijih razloga za mobilizaciju, sakupljanje potpisa i protest". Politolog Špehar potvrđuje da se  po prvi puta u Hrvatskoj javljaju jake organizacije civilnog društva koje nisu protivne Crkvi, budući da su do sada nevladine organizacije u pravilu oponirale institucionalnoj Crkvi. „Crkva koju vidimo nije sva Crkva. Postoji ogroman dio njenog tijela i djelovanja koje jest civilno društvo i koje sebe sada afirmira". Crkva se sada više ne involvira u društvene odnose preko svoje hijerarhije, već to čine njeni civilni predstavnici koji ne nastupaju kao Crkva.

„To je legitimno i mislim da je dobro da u civilnom društvu imamo drugačiji pristup što će pridonijeti političkom sazrijevanju. To je dobro i za već etablirane organizacije civilnoga društva koje bi trebale razmisliti jesu li se uspavale", navodi ovaj politolog

Zloupotreba znanosti i sudskih praksi

Sjekavica pak u inicijativi vidi zloćudniju pojavu čija vjerodostojnost u području zaštite braka kao zajednice žene i muškarca pada već na prvom preispitivanju. Tako navodi i pogrešnu interpretaciju prakse Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) kojom je, kaže, mobilizirana mahom neuka masa potpisnika. „Tvrdnja da je ESLJP odlučio da homoseksualni brak nije ljudsko pravo, u svjetlu spomenutih agitacijskih napora, potpuna je manipulacija. Po mišljenju ESLJP, ne samo da homoseksualni brak ne predstavlja ljudsko pravo, već se brak općenito ne svrstava u kategoriju ljudskih prava, a istospolne zajednice, što proizlazi iz odluka ovog Suda, imaju karakter obitelji", navodi aktivist.

Treba dodati i da su se čelni ljudi inicijative, iako tvrde da nemaju ništa protiv homoseksualaca, učestalo koristili i lažnim interpretacijama američke znanstvene studije koja je navodno dokazala da djeca iz homoseksualne zajednice imaju više problema u životu od djece heteroseksualnih parova. Unatoč činjenici da je i sam autor toga istraživanja nekoliko puta potvrdio da je takva interpretacija pogrešna, jer on nije istraživao djecu iz gej brakova.

Što vladajući mogu učiniti?

Sjekavica smatra da je realno očekivati da bi ljudi koji stoje iza inicijative UIO, poneseni valom svojeg uspjeha, za nekoliko godina moga donijeti zakon po kojemu se homoseksualnim ili transrodnim osobama zabranjuje život u određenim kvartovima ili, ukoliko se radi o adolescentima, pohađanje javnih škola. „Iznimno je važno, prvenstveno kroz odgojni i obrazovni sustav, koji vapi za hitnim uvođenjem ne samo zdravstvenog, nego i građanskog odgoja, informirati i educirati ljude. Ova Vlada bi trebala jasno dati do znanja da je Hrvatska ne samo deklarativno, već i zbiljski sekularna država", kaže on.

„Tek kada se Crkva transformira iz političke, u humanitarnu i duhovnu organizaciju, tek tada će svima biti jasno da jedini brak o čijem sadržaju i formi ona može odlučivati jest crkveni brak, dok bi se građanski brak vratio u isključivu ingerenciju države i političke volje građana iskazane na izborima te ne bi mogao, kao što se to sada pokazuje, postati instrumentom segregacije i diskriminacije", zaključak je Marka Sjekavice iz GOLJP-a. 

Vladajući, misli politolog Špehar, će pokušati otupiti stvoreni naboj i ispuhati balon emocija. Vrijeme će se „kupiti" i kroz ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja. „Dogodi li se da Ustavni sud odbaci referendumsko pitanje, moglo bi doći do novog tipa političkih zbivanja na razini vladajući-oporba. Najgora stvar za inicijativu bi bila da sve to prođe, a da se ništa ne dogodi. Inicijativa UIO posredno krši ljudska prava. Poslane su opasne poruke. Nije bitno samo ono što piše u Ustavu, već i ono što se događa na ulici", zaključuje Špehar.