Tko govori više jezika - sporije stari

Starenje je složen biološki proces - i ne odvija se kod svih jednako brzo. Dok neki ljudi i u poznim godinama ostaju mentalno i fizički vitalni, kod drugih se rani znaci starenja pojavljuju mnogo ranije. Znanstvenici tada govore o „ubrzanom starenju

Nova, velika studija sada po prvi put pruža jasne dokaze da ljudi koji govore više od jednog jezika zaista stare sporije. Da bi potvrdio vezu između višejezičnosti i usporenog starenja, istraživački tim je u obzir uzeo i druge faktore koji utječu na starenje, poput obrazovanja, fizičke aktivnosti i socijalnih utjecaja.

Zdravstveni podaci iz 27 europskih zemalja

Ovom studijom potvrđeno je ono što se u istraživanjima starenja već dugo pretpostavljalo. Tako misli i generalni tajnik Njemačkog društva za neurologiju, Peter Berlit, koji je za dpa izjavio: „Ova studija potvrđuje manje promatračke studije koje su pokazale da višejezičnost očigledno predstavlja zaštitni faktor od demencije."

Nova studija provedena je na Trinity koledžu u Dublinu i objavljena u časopisu Nature Aging. Istraživački tim Agustína Ibaneza analizirao je zdravstvene podatke više od 86.000 ljudi iz 27 europskih zemalja.

Znanstvenike je zanimalo da li se proces starenja kod višejezičnih osoba mjerljivo razlikuje od onog kod jednojezičnih. Za svaku osobu izračunali su takozvanu „bio-bihevioralnu starost" - mjeru koja pokazuje koliko su se fizičke, mentalne i socijalne funkcije već promijenile.

Rezultati su pokazali da ljudi koji redovito koriste više jezika znatno rjeđe pokazuju znakove ubrzanog starenja. Ova veza ostala je stabilna čak i kada su u obzir uzeti drugi faktori, poput obrazovanja, prihoda ili kvaliteta zraka.

". U takvim slučajevima fizičke i kognitivne funkcije opadaju brže nego što bi se statistički očekivalo. Koji faktori mogu usporiti taj proces jedno je od središnjih pitanja istraživanja starenja - od ishrane i fizičke aktivnosti, pa sve do mentalne angažiranosti.

Neuroznanost već duže vrijeme pretpostavlja da višejezičnost može biti jedan od zaštitnih faktora. Onaj tko redovito „prelazi" s jednog jezika na drugi, trenira pritom mehanizme pažnje i kontrole koji sa starenjem često slabe. Ipak, do sada nije bilo jasno da li se taj efekt zaista može mjerljivo odraziti na biološko starenje.

Što više jezika, to veći efekt

Posebno je zanimljivo da zaštitni efekt ovisi od „doze". Dakle, osobe koje govore dva ili više jezika stare mjerljivo sporije od onih koje govore samo jedan - i to ne samo u trenutku ispitivanja, već i tijekom više godina.

Kako točno višejezičnost dovodi do toga da tijelo postane otpornije na starenje, i dalje nije sasvim jasno. Istraživači pretpostavljaju da stalno „prebacivanje" između jezika predstavlja neku vrstu „treninga mozga" koji održava važne kognitivne mreže aktivnim. Prema istraživačkom timu, tako se jača naša kognitivna rezerva - sposobnost mozga da se zaštiti od oštećenja, na primer u starosti.

Ostaje, međutim, pitanje u kojem trenutku višejezičnost utječe na starenje? Michael Wagner, profesor na Sveučilištu u Bonnu, već je prije dvije godine u studiji sa kolegicom Elizabeth Kuhn pronašao dokaze o zaštitnom efektu višejezičnosti. On je u jednom intervjuu naglasio: „Tko se nakon odlaska u mirovinu baci na kurs španjolskog i uči riječi da bi se zaštitio od buduće demencije - vjerojatno mu to neće pomoći." U tom trenutku, kaže, već je prekasno. Ipak, u svakom slučaju je korisno da starije osobe nastave da koriste jezike koje su ranije naučile i da ostanu mentalno i fizički aktivne.

Istraživački tim Agustina Ibaneza planira u budućim studijama detaljnije ispitati kada i kako višejezičnost utječe na starenje - i da li ovisi od starosne dobi kada je jezik naučen, ili ipak od razine znanja svakog jezika.

U budućnosti bi otkrića iz ove studije mogla pomoći u razvoju mjera za sprečavanje ubrzanog starenja. Na primer, školski sustavi mogli bi više poticati na učenje više jezika. Za sada se, međutim, mogu radovati zemlje u kojima je višejezičnost uobičajena - poput Nizozemske, Indije ili mnogih afričkih zemalja.