Tajna stogodišnjaka leži u njihovoj osobnosti, ne u genima

Uredan život, održavanje normalne tjelesne težine i čuvanje kvalitetnih međuljudskih odnosa ključ su za dostizanje 100. rođendana. Geni tu igraju malu ulogu, tvrdi jedno australsko istraživanje. Zanimljivo je da upravo u Australiji broj stogodišnjaka sve više raste; upravo oni sami tvrde kako se, usprkos popularnom uvjerenju da su za sve krivi roditelji, rano umiranje često može izbjeći - samo ako se odlučimo za to. Oko 200 stogodišnjaka koji su sudjelovali u istraživanju diljem Australije imalo je specifične zajedničke urođene karakteristike - kao, na primjer, optimizam -  ali većinu karakteristika su usvojili. A to može učiniti bilo tko.

U Australiji je 2006. godine evidentirano 3154 stogodišnjaka, što je oko 0,16 posto ukupnog stanovništva te zemlje. Stogodišnjaka je više samo u SAD-u, Norveškoj, Sardiniji i japanskoj Okinawi. U Australiji broj stogodišnjaka raste stopom od 8,5 posto na godinu -  do 2020. predviđa se da će ih biti i do 10,000.

Rezultati istraživanja bit će predstavljeni danas u Melbourneu na konferenciji Međunarodne federacije starenja. "Nekoliko stvari bilo je iznenađujuće - stogodišnjaci su uspijevali održavati svoju normalnu težinu tijekom čitavog života. Očito je da je za dug život potreban izostanak pretilost i debljine", kaže voditeljica studije profesorica Robyn Richmond. Osim toga, ono što nikoga neće iznenaditi je činjenica da je za troznamenkaste godine potrebno izbjegavati pušenje i alkohol, a potrebno je i redovito vježbati.

Nadalje, važni su i dobri međuljudski odnosi. Od 188 sudionika istraživanja njih 88 posto je imalo neku vrstu kontakta s obitelji, a 76 posto je često sudjelovalo u organiziranim grupnim aktivnostima. Profesorica Richmond sa Sveučilišta NSW tvrdi da su geni odgovorni za dugovječnost od 20 do 30 posto - najvažniji su ipak osobnost i stil života.