Sukob Sjevera i Juga u Hrvatskoj?

Brončana medalja Hrvatske na Svjetskom nogometnom prvenstvu poslužila je u javnom prostoru te zemlje i za raznorazne zaključke o temama podalje od sporta. Među najistaknutijima je bio onaj o pozitivnom utjecaju tog uspjeha na sukob između hrvatskog sjevera i juga.

Tako je i na javnoj radioteleviziji HRT, posredstvom jedne njezine reporterke, istaknuto da je „reprezentacija pomirila jug i sjever", postigavši „ono što nikome i ničemu drugom nije pošlo za rukom". No prava dilema ne bi glasila - je li to doista tako? Sadržajnije pitanje je ono koje se bavi enigmom o tome što je uopće taj sukob i na čemu se zasniva.

Više nije riječ tek o nogometu, naročito kad se govori o modelu napetosti koji realno zaista pogađa mnoge države npr. Europe. Tenzije između centra i periferije, često pozicionirane na osi sjever-jug, ili čak tzv. globalnog sjevera i juga, odavno su opće mjesto takvih razmatranja. Ipak, ako promotrimo odnose u tom kontekstu, postaje jasno da je eventualni sukob potenciran prvenstveno ekonomskim i socijalnim nejednakostima, a sve ostalo su paušalne izvedenice kulturološkog tipa.

Stereotipi kao distorzije realnosti

„I zbog uloge ekonomije u tom ogledu, čini mi se da u Hrvatskoj nipošto ne možemo olako uzimati u obzir nekakvu jednostavnu podjelu na jug i sjever", rekao nam je Nebojša Blanuša, profesor političke psihologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (FPZ). „Jer, činjenica je da Slavonija tvori veći dio pretpostavljenog sjevera", dodao je, „a znamo da je Slavonija u ekonomski bitno težem položaju od npr. Dalmacije, te pogotovo Zagreba s kojim bi navodno trebala biti svrstana naspram juga. Svejedno, ako i ne postoje na taj način, sukobljeni sjever i jug u Hrvatskoj su postojeća činjenica uslijed moći kulturnih stereotipa koji se povremeno reaktiviraju."

Blanuša primjećuje da je sadašnji moment očito isforsiran, ako znamo da se posebna napetost ipak nije problematizirala uoči Katara. Onda teško, dakle, može biti riječi i o makar privremenom zalječenju takve tobože svedruštvene boljke. „Ako je sukoba bilo, a u određenom smislu jest bio, ali latentan, tad on svakako i ostaje. Sterotipi su uvijek distorzije realnosti, što ne znači da same te distorzije nisu realne. One uvjetuju moguće antagonizme. I, kad se oni pojave, izrazito su ostrašćeni. Uzalud je racionalizirati upozorenjima da su zapravo sjeverozapad Hrvatske, Dalmacija i Istra vidno bogatiji nego Slavonija, Banija, Kordun, Lika", kaže on.

Manipulatorski forsiran sukob

„Budući da se o Slavoniji i sličnim regijama ne vodi računa, pumpaju se stereotipi, a razni mediji aktivno sudjeluju u tome. Ljudi u Slavoniji ionako glasaju prema kulturnim simbolima, jer nema ekonomske osnove koja bi poslužila za uporište ove ili one struje. Ti simboli, naravno, utemeljeni su na traumama iz rata i postratnog profiterstva. No kad više nema ostavljenog prostora za sadržajan politički ogled, za okvir se nameće napetost između juga i sjevera, na osnovi nogometno-klupskoj ili kakvoj god. I najednom imate tolike ljude uvučene u očito manipulatorski forsiran sukob", mišljenja je ovaj psiholog i politolog s FPZ-a.

A stereotip je bila ključna riječ i u našem razgovoru s Jaroslavom Pecnikom, filozofom politike i političkim analitičarom iz Osijeka - centra upravo Slavonije. „No taj i takav stereotip nije novijeg datuma", prisjetio se on, „kao što nije ni originalno naš 'izum'. Pamtim neke slične postavke već u socijalizmu, a nogomet je očito idealan medij preko kojeg bi se dirigirana napetost imala prelomiti. Nogometni rivaliteti lako narastaju i dugo se održavaju. Čak i s obzirom na to da najveći dio Slavonaca i Dalmatinaca od javnog imena i ugleda, recimo, zapravo živi u Zagrebu. Ovo je malena zemlja, ovdje se te površnost tih relacija lako razotkrije."

Zapostavljene regije i moćni Zagreb

Pecnik smatra da se jedini postojeći uzrok tenziji krije drugdje - u nametljivoj metropolitizaciji Zagreba i obuhvatnoj centralizaciji Hrvatske po svim osnovama: „Faktično je sva ekonomska i politička moć, ili golema većina, koncentrirana u Zagrebu. Prema njemu se zato adresira nezadovoljstvo regija, a onda se problem dirigirano svede na tzv. mentalitete. Tu pak možete utrpati svakakav sadržaj, a i izbjeći onaj stvarni. Od pomoći su i najprimitivnije strasti koje lako dođu do izražaja u poticanom širenju sportsko-navijačkih strasti, nasuprot potisnutim društvenim problemima. Umjesto realnog i neophodnog sukoba, dobijemo izmišljeno neprijateljstvo geografskog tipa."

„Bačena nam je kost. Sukob nije regionalni, nego klasni, a raspored socijalnih razlika ukazuje na zapostavljenost regija. Pogledajmo sudbinu Banije i njene obnove, ili nemojmo - lakše je poticati sukobe oko Ukrajine, europejstva, putinofilstva. Pritom ostajemo među nasiromašnijima u Europskoj uniji, uboga periferija. Nekome to odgovara, da se svađamo oko malenih, lokalnih prepotenciranih razlika", zaključio je Jaroslav Pecnik.

On naglašava da Hrvatsku nogomet nije ni razjedinio, iako mu se to pripisuje, pa je stoga nije mogao ni ujediniti. Bar ne do sljedeće prilike za novo podmetanje sukoba u funkciji odvlačenja javne pažnje s istinskih društvenih prioriteta.