Što se zbiva s kožom da svrbi i na najmanji dodir?

Muha nam se prošeta po nozi, zasvrbi nas. Vlas kose padne nam na nogu, svrbi nas. Dovoljan je jedva primjetan dodir na mjesto na kojem smo osjetljivi - opet nas svrbi.

Posljednji slučaj posebno je čest kod starijih ljudi ili onih s jako suhom kožom, a stručnjaci po prvi puta tvrde da su pronašli odgovor (kod miševa) na to zašto smo toliko osjetljivi. U ovom slučaju govorimo samo o svrbežu koji se javlja kao posljedica dodira, a ne kao posljedica ugriza insekta ili doticaja s drugom vrstom kemikalija.

Mehanički svrbež - onaj izazvan dodirom - vrlo je iritantan s obzirom da ga može potaknuti i doticaj određenih vrsta tkanina s kožom. Kad bismo mogli saznati kako tijelo inače onemogućava mehanički svrbež, mogli bismo upravljati molekulama koje ga kontroliraju i time olakšati život previše osjetljivim osobama.

Tijekom istraživanja kojim su pokušavali dokučiti ovaj fenomen, znanstvenici su koristili uređaj tanak poput vlasi kose kako bi njime dodirnuli mlađe i starije miševe, a onda su brojili koliko su se puta životinje češkale po mjestu koje ih je svrbjelo.

Pokazalo se da su se stariji miševi puno češće češkali. Kad je ispitan neki drugi uzrok svrbeža, poput histamina (koji se ispušta tijekom borbe imunološkog sustava protiv alergija), reakcija je bila jednaka kod mlađih i kod starijih miševa.

Dakle, što to stariji miševi nisu ili jesu imali, a da je uzrokovalo veći svrbež uzrokovan mehaničkim uzrocima?

Na koži postoje receptori koji javljaju organizmu temperaturu i teksturu svega s čime dolazimo u doticaj. Ti signali putuju živcima do leđne moždine pa u mozak. Moždina je zaslužna za refleksne reakcije (primjerice, da maknemo ruku sa štednjaka ako nas peče ili da otresemo rukom ako po njoj hoda kukac) kojima prethodi sama percepcija boli ili škakljanja.

Koža je osjetljiva na dodir (što je normalna obrambena reakcija), no leđna moždina sadrži stanice kojima potiskuje informacije na koje nije nužno reagirati, poput majice koja leži na koži, zbog čega nas ti dodiri tkanine ne svrbe.

Pretpostavlja se da su za pojačani mehanički svrbež zaslužne takozvane Merkelove stanice u vanjskom sloju kože.

Merkelove stanice omogućuju nam da osjetimo koliko je gladak stol ako položimo ruke na njega, a potiče ih protein Piezo2 koji se u njima nalazi. T

e stanice zbog svojeg su položaja odgovorne za osjećanje lakih dodira, a njihovi su receptori, tvrde stručnjaci koji su sudjelovali u ovoj studiji, razlog zašto osjećamo svrbež.

Ta hipoteza provjeravala se proučavanjem stanica kože miševa pod mikroskopom, a pokazalo se da stariji miševi, i oni sa suhom kožom, imaju puno manje Merkelovih stanica od miševa koji nisu osjećali svrbež. A što manje tih stanica imali, time su podložniji svrbežu.

Zaključilo se da Merkelove stanice šalju informacije u leđnu moždinu, javljujući im koji dodiri nisu opasni i na koje ne treba reagirati. No s obzirom da se istraživanje nije provelo i na stanicama leđne moždine, taj zaključak trebat će dodatno provjeriti.
Osim toga, studija je provedena na miševima, što je nekima dovoljan razlog za sumnju da se isti razlog može primijeniti i na ljudima.