Što nam je napravila godina online

Prošla je više od godine od prvotnih lockdownova diljem Europe i šire. U prijevodu, to za mnoge znači godinu dana rada od kuće, godinu dana gledanja lica kolega i suradnika samo na ekranima.

Zoom je postao ogroman dio poslovnog svijeta, s 470% porasta korištenja kod tvrtki koje imaju preko 10 zaposlenika. Zoom je ušao u (posebno engleski) jezik kao zajedničko ime za cijeli niz aplikacija, kao što je kalodont postao sinonim za zubnu pastu, primjerice.

No, kako je ova godina virtualnog rada i sastanaka, kao i učenja online doprinijela ili naškodila našem razmišljanju, našem mozgu? Jedna studija sa Stanforda objašnjava raščlambu četiri uzroka "zamora Zoomom".

"Ili ću se boriti s ovim, ili ću od toga bježati" - ne očekujete da će se tijekom vašeg sastanka u 9 sati pokrenuti primitivni, iskonski instinkti. Ali upravo se to događa, kaže Jeremy Bailenson, profesor komunikacije na Stanfordu. Naime, ta mreža lica simulira susret u kojem ste suočeni s drugima na malom prostoru. "Buljenje" u kameru u mozgu simulira sukob ( u pravom svijetu više biste skretali pogled) i pokreće vaše instinkte "borbe" ili " bijega". Povećava dozu adrenalina.

>> Poremećaji prehrane u doba pandemije >>

Neverbalni internetski znaci - nismo navikli družiti se u ovom okruženju i virtualno gledati tuđe neverbalne znakove i pratiti svoje. Osim toga, osjećamo se toliko udaljenima od drugih na pozivu da sve radimo pretjerano - glasnije govorimo, više mašemo rukama, prema studiji, prenosi CNN.  

Osjećaj zaglavljenosti - to može ograničiti naše mentalne sposobnosti. Ostajemo mirni kako ne bismo izašli iz okvira slike, a to uzrokuje da naš um djeluje drugačije nego kad se možemo kretati. Međutim, zapravo, "ljudi koji hodaju, čak i kad je u zatvorenom, smišljaju kreativnije ideje od ljudi koji sjede", kažu znanstvenici. Dakle, videokonferencije nas doslovno sprječavaju da razmišljamo izvan okvira

>> Sveučilišta u doba korone: digitalna klopka >>

Samoevaluacija - činjenica je (priznajte!) da neprestano gledate sebe na ekranu, više nego gledate druge. To se događa na svakom konfernecijskom videopozivu. Stalna samoevaluacija može vas učiniti stresnijima, a znanost kaže da su učinci gori za žene. Bailenson spominje zasebnu studiju koja zaključuje da žene ovako mogu postati depresivne i još nezadovoljnije.

Sve u svemu, nismo baš dobro prošli, ako nas pitate...