Što Europa zapravo želi?

Čelnici Europske unije su u čudu i puni nedoumica i nakon što je britanska premijerka Theresa May, koja je na jedvite jade u ponedjeljak predstavila nešto što bi se samo s puno mašte moglo nazvati „planom B" za Brexit.

Bruxelles želi malo jasnoće uoči 29. ožujka, datuma kada bi Velika Britanija i službeno trebala izaći iz EU-a i inzistira na tome da je sada London na potezu, a ne obratno kako se to sugerira s otoka. Europski čelnici inzistiraju na tome da britanski političari kažu što žele. Oni sami već imaju vlastitu predodžbu o tomu kako bi Brexit trebao izgledati.

Koje su pozicije EU-a?

EU je nedvosmisleno za to da Velika Britanija ostane u sklopu Unije i da opozove Članak 50 ugovora Europske unije koji predviđa izlazak. S obzirom na to da ovakav razvoj situacije nije izgledan, omiljeni plan B za EU bi bio da Velika Britanija, poput Norveške, postane članicom Europske slobodne trgovinske zone (EFTA). To bi Britance zadržalo unutar slobodnog tržišta. Velika Britanija bi zauzvrat trebala prihvatiti pravilo slobodnog kretanja, podvrgnuti se mnogim EU-pravilima i financijski doprinijeti proračunu iako ne bi više imala prava glasa.

Zauzvrat bi Bruxelles bio spreman odgoditi Brexit najmanje do izbora za Europski parlament krajem svibnja. No da bi uopće mogli ozbiljnije pregovarati, Europljani od Velike Britanije očekuju da postavi svoje crvene linija, recimo po pitanju carinske unije. To bi moglo rezultirati „mekšim" Brexitom nego onim kakvom sada teži Theresa May. Ako sve ipak ostane pri prijedlogu britanske premijerke, Bruxelles je najavio da može stvoriti uvjete za takav scenarij, ali da se zakonska podloga ne može mijenjati. Članice EU-a žele izbjeći „tvrdi" Brexit ali su se već zapravo počele pripremati na takav razvoj događaja.

Kako su se izjasnili čelnici EU-a?

Njemački ministar vanjskih poslova je već jasno izrazio svoju frustraciju zbog neodlučnosti Britanaca. On je apelirao na vladu Therese May da definiraju u pozitivnoj formi svoje želje. „Mi sad znamo što Britanci ne žele. Sada moramo saznati što žele", rekao je Maas. Državni tajnik za europska pitanja Michael Roth je ponovio Maasove zahtjeve, ali je istovremeno rekao kako bi Britanci mogli promisliti svoju odluku o napuštanju EU-a i razmisliti o drugom referendumu. „Vrata EU-a ostaju otvorena i zato bi možda trebalo razmisliti", rekao je Roth.

Njemačka kancelarka Angela Merkel je najavila da će dati sve od sebe samo da Britanija uspije „sređeno" izaći iz Europske unije. Ona je naglasila kako je samo po sebi razumljivo da njezina vlada pomaže oblikovati proces izlaska u razumnom obliku. „Ne želimo da ljudi za 50 godina vrte glavom i pitaju se: ‚Zašto se nisu potrudili pronaći neki kompromis?'"

Irska ministrica za europska pitanja Helen McEntee je naglasila kako Irska neće ulaziti u bilateralne pregovore s Velikom Britanijom oko tzv. backstop sporazuma koji predviđa da toliko dugo dok se ne pronađe konačno rješenje za pitanje irsko-irske granice, Velika Britanija ostane u carinskoj uniji. McEntee je naglasila da će Irska pregovarati samo kao jedna od 27 članica EU-a. „Mi nećemo i ne možemo pregovarati bilateralno jer to nismo činili ni tijekom cjelokupnog pregovaračkog procesa", rekla je irska ministrica za irski javni servis RTE.

Što žele pojedine zemlje članice?

Zemlje članice također žele „meki" Brexit, ali ne po cijenu daljnjih ustupaka koji bi vodili povlasticama većim od onih koje imaju same zemlje članice. No svaka zemlja ima neku svoju brigu u vezi s Brexitom:

Njemačka je najjasnije dala do znanja da neće dopustiti da si Velika Britanija „izvuče grožđice" bez dodatnih obveza. Najveća briga Berlina je da zaštiti integritet zajedničkog tržišta.

Irska je zemlja koja bi bila najviše pogođena „tvrdim" Brexitom, posebno ekonomski. Kao jedina zemlja s kopnenom granicom s Velikom Britanijom, trudi se da se ta granica ne pretvori u tvrdu granicu koja presijeca irski otok. Zato EU i inzistira na tzv. backstopu, koji je bio i ostao najveći kamen spoticanja u pregovorima.

Francuska je također koncentrirana na zaštitu zajedničkog tržišta, ali isto tako ima neke specifične brige vezane uz teritorijalnu blizinu Velike Britanije. Parizu je zato stalo do toga da se promet u lukama obavlja neometano, bez da se smanjuju standardi. Daljnja briga je i ribarstvo što je tema o kojoj bi se tek u budućnosti trebalo iscrpnije diskutirati.

Španjolska graniči s britanskom prekomorskom enklavom Gibraltarom i tradicionalno ima jake trgovinske veze s Velikom Britanijom. Dakle u interesu joj je meki Brexit. Kao turističkoj zemlji, Španjolskoj je stalo i do toga da britanski turisti i dalje neometano mogu dolaziti na španjolske plaže.

Poljska briga su brojni Poljaci koji žive u Velikoj Britaniji, njih više od milijuna. Rumunjska ima sličan problem. Obje zemlje također strahuju i od toga da bi nakon što Velika Britanija izađe iz EU-a i prestane plaćati u zajednički budžet, to moglo financijski pogoditi i njih, kao zemlje koje više dobivaju iz proračuna nego što u njega uplaćuju.

Švedska je, kao i Njemačka, jedna od zemalja koje najviše uplaćuju u zajednički budžet i ne želi popunjavati rupu koja će nastati kad Velika Britanija ode. I zato joj je stalo do toga da Britanci u svakom slučaju plate svoj „izlaz iz braka" (oko 44 milijarde eura). I Austriju i Finsku kao neto platiše bi mogla zanimati ova tema.

Belgija i Nizozemska također plaćaju više u proračun nego što od njega profitiraju. I ove zemlje su geografski blizu Velikoj Britaniji i u interesu im je da se prekogranični promet odvija bez prepreka. No njima je isto stalo do očuvanja europskih institucija i neće dozvoliti sporazum koji bi išao u korist Velike Britanije, a na uštrb ostalih.