Njemačka i Francuska kao stariji bračni par

Uvijek u zraku lebdi malo kiča kada jedan stariji bračni par obnavlja svoje bračne obveze. Ako se želi nadvladati faze ravnodušnosti i kriza, onda se na simboličan način obnovi partnerstvo. I to kod bračnih drugova nije ništa drugačije nego kod država. Šampanjac, koji se tim povodom rado pije, brzo udari u glavu, ali brzo i prođe njegovo djelovanje.

Tako su u Aachenu nazdravile svom obnovljenom partnerstvu Njemačka i Francuska. I to je više od pretjerane zaokupljenosti sobom. I to je uvijek bio jedan od vodećih principa njemačke vanjske politike. Jer, Savezna Republika Njemačka nikada nije željela da upadne u situaciju da bira između Sjedinjenih Država i Francuske. Ovaj princip se do 1949. prenosio kroz sve koalicije i kabinete vlada, i važio je i nakon što je ponovno ujedinjena Njemačka 1990. vratila svoj suverenitet. No, izgleda da se uteg na vagi naginje na jednu stranu - u korist Francuske.

Novobaždareni savezi

Ovo nije bila namjerno izazvana odluka, barem kada je u pitanju berlinska strana. Ali, težišta su se u posljednje dvije godine dramatično pomaknula. Istina je da transatlantizam nije u ruševinama, ali je svakako - zahvaljujući Donaldu Trumpu - u akutnoj opasnosti od propasti. U istoj mjeri, u kojoj SAD sve manje političkog kapitala investira u njegovanje saveza, kod razočaranih partnera raste zaprepaštenje i počinju se nanovo preispitivati savezi.

Formulacija Članka 4 novog sporazuma je pomalo zagonetna. Tu se potvrđuje njemačka i francuska podrška NATO-u - što zapravo ne bi trebalo biti nužno, ako bi se to podrazumijevalo. No, otkako je sadašnji američki predsjednik Donald Trump počeo razmišljati o mogućem istupanju njegove zemlje iz Sjevernoatlantskoga vojnog saveza, od tada je sigurnost svih političkih saveza na provjeri.Elizejski sporazum, koji je obnovljen u Aachenu, u osnovi je bio sporazum o pomirenju dviju zemalja, koje su jedna protiv druge za 75 godina vodile tri razorna rata. Nijemci su Elizejskom sporazumu hitno dodali preambulu o dostignućima transatlantskih veza. Sporazum iz Aachena prolazi bez takvih dodataka. On potvrđuje sve ono što je do sada postignuto, ali je u njemu primijenjeno neobično puno paragrafa koji govore o zajedničkom političkom djelovanju. Oni se odnose na projekte vojne suradnje, na područje međunarodne trgovine, na institucije poput Vijeća sigurnosti.

Francusko pitanje srca

Nijemci i Francuzi su ustanovili da se "provođenje njihovih obrambeno-političkih ciljeva i strategija treba još više uskladiti". U Parizu i Berlinu se već dugo u malim krugovima o tome razmišlja, da li i koliko bi Francuska mogla svoj nuklearni potencijal uvesti u njemačko-francusko partnerstvo. No, Nijemcima ne pada lako upuštati se u takva strateška promišljanja.

Ali, to što se sada dogodilo u Aachenu je s francuske strane zapravo pitanje srca. Još nikada u povijesti nijedna vlada te zemlje nije bila toliko fiksirana na partnerstvo s Njemačkom. Ako predsjednik Macron ne uspije i s njim propadne njemačko-francuski projekt, onda će propasti i Europska unija. Onda bi ljevičarski populist Jean-Luc Mélenchon i desničarka Marine Le Pen imali dobre izglede da dođu na funkciju predsjednika Francuske, oboje izrazito neprijateljski nastrojeni prema Njemačkoj i nacionalisti.

Politički poljuljana njemačka kancelarka predugo je čekala s odgovorom na Macronovu europsku političku inicijativu, što je dovelo do nezadovoljstva u Parizu. U sporazumu iz Aachena Angela Merkel daje samo jedan odgovor. Ako zaživi ovaj sporazum, onda će Nijemci i Francuzi učiniti ogroman korak naprijed u europskoj politici. To bi moglo biti kao drugo političko proljeće. A zašto Parizu i Berlinu ne bi pošlo za rukom nešto što uspijeva pokojem starijem bračnom paru?