Njemačka i Francuska kao stariji bračni par
Nijemci i Francuzi su nakon 56 godina obnovili svoje partnerstvo. Pri tom je novi "Aachenski ugovor" više od političkog folklora. To bi moglo na političkom planu pokrenuti Europu, smatra Christian F. Trippe
Uvijek u zraku lebdi malo kiča kada jedan stariji bračni par obnavlja svoje bračne obveze. Ako se želi nadvladati faze ravnodušnosti i kriza, onda se na simboličan način obnovi partnerstvo. I to kod bračnih drugova nije ništa drugačije nego kod država. Šampanjac, koji se tim povodom rado pije, brzo udari u glavu, ali brzo i prođe njegovo djelovanje.
Tako su u Aachenu nazdravile svom obnovljenom partnerstvu Njemačka i Francuska. I to je više od pretjerane zaokupljenosti sobom. I to je uvijek bio jedan od vodećih principa njemačke vanjske politike. Jer, Savezna Republika Njemačka nikada nije željela da upadne u situaciju da bira između Sjedinjenih Država i Francuske. Ovaj princip se do 1949. prenosio kroz sve koalicije i kabinete vlada, i važio je i nakon što je ponovno ujedinjena Njemačka 1990. vratila svoj suverenitet. No, izgleda da se uteg na vagi naginje na jednu stranu - u korist Francuske.
Novobaždareni savezi
Ovo nije bila namjerno izazvana odluka, barem kada je u pitanju berlinska strana. Ali, težišta su se u posljednje dvije godine dramatično pomaknula. Istina je da transatlantizam nije u ruševinama, ali je svakako - zahvaljujući Donaldu Trumpu - u akutnoj opasnosti od propasti. U istoj mjeri, u kojoj SAD sve manje političkog kapitala investira u njegovanje saveza, kod razočaranih partnera raste zaprepaštenje i počinju se nanovo preispitivati savezi.
Formulacija Članka 4 novog sporazuma je pomalo zagonetna. Tu se potvrđuje njemačka i francuska podrška NATO-u - što zapravo ne bi trebalo biti nužno, ako bi se to podrazumijevalo. No, otkako je sadašnji američki predsjednik Donald Trump počeo razmišljati o mogućem istupanju njegove zemlje iz Sjevernoatlantskoga vojnog saveza, od tada je sigurnost svih političkih saveza na provjeri.Elizejski sporazum, koji je obnovljen u Aachenu, u osnovi je bio sporazum o pomirenju dviju zemalja, koje su jedna protiv druge za 75 godina vodile tri razorna rata. Nijemci su Elizejskom sporazumu hitno dodali preambulu o dostignućima transatlantskih veza. Sporazum iz Aachena prolazi bez takvih dodataka. On potvrđuje sve ono što je do sada postignuto, ali je u njemu primijenjeno neobično puno paragrafa koji govore o zajedničkom političkom djelovanju. Oni se odnose na projekte vojne suradnje, na područje međunarodne trgovine, na institucije poput Vijeća sigurnosti.
Francusko pitanje srca
Nijemci i Francuzi su ustanovili da se "provođenje njihovih obrambeno-političkih ciljeva i strategija treba još više uskladiti". U Parizu i Berlinu se već dugo u malim krugovima o tome razmišlja, da li i koliko bi Francuska mogla svoj nuklearni potencijal uvesti u njemačko-francusko partnerstvo. No, Nijemcima ne pada lako upuštati se u takva strateška promišljanja.
Ali, to što se sada dogodilo u Aachenu je s francuske strane zapravo pitanje srca. Još nikada u povijesti nijedna vlada te zemlje nije bila toliko fiksirana na partnerstvo s Njemačkom. Ako predsjednik Macron ne uspije i s njim propadne njemačko-francuski projekt, onda će propasti i Europska unija. Onda bi ljevičarski populist Jean-Luc Mélenchon i desničarka Marine Le Pen imali dobre izglede da dođu na funkciju predsjednika Francuske, oboje izrazito neprijateljski nastrojeni prema Njemačkoj i nacionalisti.
Politički poljuljana njemačka kancelarka predugo je čekala s odgovorom na Macronovu europsku političku inicijativu, što je dovelo do nezadovoljstva u Parizu. U sporazumu iz Aachena Angela Merkel daje samo jedan odgovor. Ako zaživi ovaj sporazum, onda će Nijemci i Francuzi učiniti ogroman korak naprijed u europskoj politici. To bi moglo biti kao drugo političko proljeće. A zašto Parizu i Berlinu ne bi pošlo za rukom nešto što uspijeva pokojem starijem bračnom paru?
Novi komentar