Smithsonian: Fallingwater morate vidjeti za života

Ako je neboder najveća arhitektonska ikona Amerike, onda je jedna mala privatna rezidencija na jugozapadu Pennsylvanije njezina najgenijalnija, ocijenio je nedavno časopis Smithsonian objavljujući popis mjesta koja treba vidjeti za života -  njih 28.

Impresivni slapovi

Neka su mjesta novinari Smithsoniana odabrali kao svojevrsne ‘portale’ u prošlost pa su na popis uvršteni drevni gradovi ili naseobine - Venecija, Petra u Jordanu, Mesa Verde u Coloradu, Machu Picchu u Peruu...Druga su djela prirode - Grand Canyon, slapovi Iguazu u Brazilu, Kilimanjaro, otočje Galapagos, prašume Amazone... A neka djela čovjeka - njegove građevine i neprocjenjive zbirke umjetnosti - Galerija Uffizi i Louvre, piramide u Gizi, Partenon, Veliki zid u Kini, Taj Mahal u Indiji... Fallingwater u Pennsylvaniji. Više od pet milijuna ljudi posjetilo je Fallingwater otkako je kuća otvorena za javnost, 1964. godine.

Frank Lloyd Wright, jedan od najkreativnijih i najinovativnijih američkih arhitekata, eksperimentirao je s novim načinima dizajna domova i njihovog integriranja u prirodu. Fallingwater je bio dovršen 1937. godine. Samo nekoliko mjeseci kasnije, časopis Time stavio je Fallingwater na svoju naslovnicu i proglasio ga ‘najljepšom kućom’ koju je Wright ikad napravio. A kreirao ju je, kao ladanjsku kuću, za uspješnog pitsburškog biznismena i osnivača robne kuće Kaufmann, Edgara Kaufmanna, i njegovu obitelj. Kaufmann je izrazio želju da kuća bude podignuta blizu slapova rječice Bear Run. Wright mu je dao i više od toga - napravio mu je kuću na slapovima. Kaufmannu je rekao: ‘Neću da samo gledate slapove, hoću da s njima živite.’. Devet mjeseci je Wrightu trebalo da realizira svoje ideje. Kad je došao na posjed Kaufmannovih, ono što je prvo primijetio, i odmah duboko cijenio, bili su snažan zvuk slapova, vitalnost mlade šume i dramatični grebeni i stijene.

Devet metara iznad slapova Wright je postavio konzolne betonske terase koje podsjećaju na okolne kamene formacije. Šum slapova, koji se iz kuće ne vide, čuje se u cijeloj kući, ali nikad ne zaglušuje, nikad ne prevladava. Jedna stijena probija kroz dnevnu sobu i služi kao ognjište. Prostorije su male, stropovi niski i vašu pažnju usmjeravaju na ono što je vani, na pejzaž, na prirodu i potiču izlazak na terasu. Prozori se otvaraju, na van, samo na uglovima zgrade. Na taj način, plohe stakla su čiste, ništa ne ometa pogled na divljinu oko kuće. Integracija s prirodnim okružjem u svakom je, pa i najmanjem, detalju.

Vrh arhitekture

Tamo gdje se staklo susreće s kamenim zidovima, primjerice, nema metalnog okvira, staklo je brtvljeno izravno u kamen. Hodnici, prolazi, stube... bez neke su posebne formalnosti; kuća nema glavni ulaz nego više načina da se u nju uđe i iz nje izađe. Jedne stube vode direktno do vode. Svi ti elementi, zajedno, čine kuću vječnom, organičkom i izvanredno američkom, kaže Franklin Toker u knjizi Fallingwater Rising: Frank Lloyd Wright, E. J. Kaufmann, and America’s Most Extraordinary House (2003).

Pogled na divljinuProstorije su male i vašu pažnju usmjeravaju na ono što je vani, na prirodu. Prozori se otvaraju, na van, samo na uglovima zgrade. Na taj su način plohe stakla čiste, ništa ne ometa pogled na divljinu oko kuće. 

‘Nikada niste vidjeli zgradu koja je s prirodom u tako tijesnom dodiru i savršenom skladu’, piše Toker. Fallingwater je otvorio jedno novo razdoblje u američkoj arhitekturi i vjerojatno ga s pravom smatraju najznačajnijim djelom golemog Wrightovog opusa. Wright je prije svega arhitekt kuća,  a Fallingwater  predstavlja najznačajnije djelo američke arhitekture, vrhunac arhitekture 20. stoljeća.

Umjetnička djela

Svojom zapanjujućom integracijom zidova od lokalnog kamena, s uporištem u stijenama, i modernim betonskim terasama koje lebde iznad slapova, svojom dinamičnošću, svojom integracijom s prirodom, s godišnjim dobima, Fallingwater je istovremeno i ‘jedna od velikih kritika modernog pokreta u arhitekturi i jedno od njegovih remek-djela’. I jedina je od svih Wrightovih glavnih kuća u kojoj je unutrašnjost - s umjetničkim djelima i originalnim, Wrightovim namještajem - ostala netaknuta.

U vlasništvu Kaufmannovih bila je od 1937. do 1963. godine, kad ju je Edgar Kaufmann Jr. darovao društvu Western Pennsylvania Conservancy. Ono je kuću Fallingwater otvorilo za javnost, kao muzej, 1964. godine.   (HINA)