Sitni graditelji s velikim utjecajem na klimu

Manji od zrnca prašine, ali presudni za planet, kokolitoforidi su mikroskopski morski organizmi koji iz mora uklanjaju ugljikov dioksid iz mora, sudjeluju u proizvodnji kisika i opskrbljuju morske hranidbene lance. Pet europskih znanstvenih institucija lansiralo je danas inicijativu da se 10. listopada proglasi Međunarodnim danom kokolitoforida, kako bi se skrenula pozornost na njihovu ulogu u globalnom ciklusu ugljika, proizvodnji kisika i stabilnosti morskih ekosustava. 

Kampanju predvode Institut Ruđer Bošković (Zagreb, Hrvatska), The Lyell Centre pri Sveučilištu Heriot-Watt (Edinburgh, Ujedinjeno Kraljevstvo), NORCE Norwegian Research Centre (Bergen, Norveška), MARE - Marine and Environmental Sciences Centre, Sveučilište u Lisabonu (Portugal) te International Nannoplankton Association (INA).

Većina ljudi za kokolitoforide nikada nije ni čula, a bez njih bi klima i oceani izgledali drukčije. Riječ je o jednostaničnim, fotosintetskim organizmima koji žive u osvijetljenom površinskom sloju mora i prepoznatljivi su po kalcitnim pločicama tzv. kokolitima koje grade oko stanice.

Dok plove gornjim slojem mora, vežu ugljikov dioksid i spuštaju ga na morsko dno, gdje se može zadržati tisućljećima. Usput proizvode dio kisika koji udišemo i opskrbljuju morske hranidbene lance, od sitnih račića do riba na našem tanjuru. Kad njihove pločice potonu, na dnu oceana ostaje trag koji čitamo poput kronike vremena, točnije iz njega saznajemo kako se klima mijenjala i što nas može čekati u budućnosti.

Krhka ravnoteža pod prijetnjom

Unatoč mikroskopskoj veličini, spadaju među najučinkovitije „obrađivače" ugljika na Zemlji. Često dominiraju golemim područjima oceana, ali ih klimatske promjene poput porasta temperature, promjena kiselosti (pH) i tokova hranidbenih lanaca, izravno pogađaju. To također ima posljedice za morske i obalne ekosustave.

U Hrvatskoj, tim dr. sc. Jelene Godrijan na IRB-u pretvara  priču o kokolitoforidima u znanstvene podatke. U velikim "akvarijima budućnosti" mijenjaju temperaturu i kiselost vode te prate hoće li ugljik koji stvore ove alge brzo završiti u zraku ili sigurno potonuti. Ti podaci ulaze u klimatske prognoze i pomažu procijeniti utjecaj na ribarstvo i zdravlje ekosustava. Proučavaju i njihove mikrosusjede - bakterije, koje im pomažu ili odmažu. Te naizgled sitne interakcije, zbrojene, određuju snagu biološke pumpe ugljika.

Na Ruđerovoj postaji Martinska kod Šibenika ovaj tim seli pokuse na teren. U spremnike s jadranskom vodom istraživači pažljivo dodaju tvari koje more čine malo lužnatijim, slično prirodnom trošenju stijena, i provjeravaju može li tako sigurno primiti više CO₂. Svaka promjena u planktonu bilježi se i uspoređuje s rezultatima s još 18 svjetskih lokacija. Hrvatska ovim istraživanjem postaje dio prve globalne mreže za testiranje klimatske intervencije u oceanima.

Cilj svega je nevidljive procese pretvoriti u pouzdane brojke kako bismo znali koliko možemo računati na more i oceane kao saveznike u ublažavanju klimatskih promjena i gdje prestaje prirodna otpornost, a počinje potreba za opreznim, informiranim odlukama.

Zašto je ova inicijativa važna?

Proglašavanje posebnog dana može se činiti skromnim potezom, ali učinak je potencijalno velik. „To bi moglo promijeniti način na koji promatramo morski živi svijeta u kontekstu klime. Najčešće govorimo o kitovima, koraljima i ledenim kapama, ali kokolitoforidi su vitalni dio planetarnog klimatskog sustava. Podsjećaju nas da i najmanji organizmi mogu imati najveći učinak te da mikroskopski život igra ključnu ulogu u oblikovanju budućnosti našeg planeta", zaključuju znanstvenici.

Kampanja da 10. listopada postane Međunarodni dan kokolitoforida poziv je na jačanje oceanografske pismenosti, fokusiraniji pristup javnih politika zaštiti mora i oceana te širi angažman javnosti oko teme važne za zdravlje čitavog planeta.