ResearchGate - društvena mreža za znanstvenike

Društvene internetske mreže, poput Facebooka, korisnicima omogućuju da budu u kontaktu s prijateljima, pronađu stare znance i kolege iz škole, te da svima kažu što sami rade i što im se događa u životu. Sada se jedna društvena mreža za znanstvenike nada da će tom tehnologijom ubrzati znanstveni napredak.

Dok je prije nekoliko godina radio na jednom pokusu s medicinskim dijagnostičkim prikazima, harvardski znanstvenik Ijad Madisch stalno je zapadao u probleme. Ili je problem bio u algoritmima koje je koristio, ili, možda, u načinu na koji je postavio premise pokusa, no, na svaki način, stvari nisu išle glatko.

"To su male stvari, ali u znanosti one nas koštaju jako puno vremena," kaže Madisch.

Njegov savjetnik nije znao zašto pokus ne uspijeva. Nitko drugi u čitavom laboratoriju nije se bavio tim pitanjem, niti mu je itko od njegovih prijatelja znanstvenika mogao pomoći.

"Bio sam frustriran. Rekao sam, mora postojati nešto online, na webu, kamo ljudi mogu otići, predstaviti se kao znanstvenici, iznijeti podatke o svom istraživanju i o svojim objavljenim radovima,  onda drugi mogu to pretraživatikad im treba," kaže Madisch.

I tako je Madischu pala na pamet ideja o društvenoj mreži za znanstvenike. Poput Facebooka, ali s mnogo ozbiljnijom misijom: platforma na webu gdje bi se znanstvenici mogli međusobno kontaktirati, razmijeniti mišljenja o najboljim metodama rada, kao i informacije o svom radu koje se ne objave ne završnom radu.

Madisch je tu ideju zamislio kao pomagalo koje bi znanstvenike učinilo produktivnijima. Zamislio je i naziv mreže: ResearchGate: "Moj je cilj da osvojim Nobelovu nagradu. U to ozbiljno vjerujem. Mislim da će ResearchGate ubrzati istraživanja na svim različitim poljima, da će u budućnosti značajno promijeniti brzinu znanosti. Definitivno vjerujem da bi ResearchGate jednog dana za to mogao osvojiti Nobelovu nagradu."

Velika ideja dobro zvuči investitorima. ResearchGate je dobio financijsku podršku od jednog od bivših direktora Facebooka i iste investitorske kompanije koja je financirala Twitter. Dosad, 900 tisuća ljudi se uključilo u članstvo.

Među njima je i Caroline Moore-Kochlacs, koja se ulogirava iz svoje radne sobe na Sveučilištu Boston. Njezin profil pokazuje njezinu fotografiju, njeno polje rada - neuroznanost -, imenuje njezinog savjetnika za doktorat, te objavljene radove.

ResearchGate joj se sviđa jer može pitati - kako kaže - opskurna pitanja o algoritmima ili koji reagens da koristi u nekoj kemijskoj reakciji. Isto tako može saznati koja se istraživanja vode u kojim laboratorijima prije nego što oni objave o tome radove: "Znanstvena literatura je postala toliko ogromna da je stvarno nemoguće proći kroz sve u vlastitom polju istraživanja. Ljudi stvarno trebaju čuti neke stvari izravno od drugih ljudi."

No, nisu svi korisnici ResearchGatea zadovoljni s tom mrežom. "Stvarno ne vidim u tome nikakvu korist," kaže Kim Bertrand, epidemiološkinja u Školi javnog zdravlja Sveučilišta Harvard: "Dolaze mi email poruke s, recimo, ovakvim sadržajem: 'Poštovani, radim dizertaciju iz javnog zdravstva. Imate li neke sugestije? Čekam vaš savjet.' Meni stvarno ne trebaju takvi znanstveni kontakti."

Bertrand kaže da se pridružila ResearchGateu na sugestiju jednog kolege, ali je ubrzo ustanovila da je čisto zadovoljna sa svojom vlastitom - ne internetskom nego stvarnom! - mrežom kolega i savjetnika.

Osnivač ResearchGatea Ijad Madisch kaže da mu je jasno da će se sajt pokazati vrijednim jedino ako ga znanstvenici budu koristili da jedni drugima pomognu. Ako se to zaista i pokaže nezamjenjivom društvenom mrežom za znanstvenike, kao što se on nada, onda će on sam sigurno dati veći doprinos znanosti nego što bi ikad mogao kao usamljeni znanstveni istraživač.