Recenzija filma Uloga za Emu
Naslovna protagonistica je Ema Okorn (Safran), stidljiva 17-godišnja učenica lokalne gimnazije koja na samom početku dobiva jedinicu iz njemačkog te pada razred
Slovenija se desetljećima, barem iz južnijih perspektiva, promatrala kao ideal kome treba težiti, odnosno smatrala se malom, simpatičnom i prosvijećenom državom koja je riješila ili izbjegla sve probleme koje tište zlosretne žitelje ostatka One Čije Se Ime Ne Smije Spominjati.
Međutim, upravo je taj nedostatak "zanimljivih" povijesnih događaja u proteklih četvrt stoljeća imao nešto manje blagotvoran efekt na slovensku kinematografiju ili, preciznije, na njezinu reputaciju i položaj u širem kontekstu sedme umjetnosti u svijetu. Slovenski filmaši se, upravo zato što im zemlja izgleda tako "sređeno" i "europski", nemaju na što uhvatiti žele li raditi nekakva "angažirana" ili "egzotična" ostvarenja koja bi osvajala srca snobovskih kritičara i festivalskih žirija; ako se, pak, pokušaju baviti nekakvim univerzalnim temama, ulaze u neravnopravnu borbu s mnogo većim i razvikanijim kinematografijama i brojčano superiornijim talentima. To, dakako, ne znači da se ne trebaju truditi, a kao prilično dobar primjer bi mogao poslužiti Uloga za Emu, omladinska drama koja se nedavno pojavila u hrvatskim kinima.
Radnja se događa u Celju, koji, poput same Slovenije, u filmu izgleda kao malen, ali živopisan i simpatičan grad. Naslovna protagonistica je Ema Okorn (Safran), stidljiva 17-godišnja učenica lokalne gimnazije koja na samom početku dobiva jedinicu iz njemačkog te pada razred. Zbog toga dolazi u novi razred, među čijim učenicama se najviše ističe Taja (Mikač), "divlja" zavodnica, koja vrlo brzo postane Emina najbolja prijateljica. Pod Tajinim utjecajem Ema sve više vremena provodi u diskotekama i "markira" s nastave, a što s vremenom zabrine i njezinog, inače, blagonaklonog oca (Belšak), koji joj da savjet da pokuša pronaći nekakav hobi i zanimaciju kao alternativu. Rješenje dolazi u obliku školske televizije koju je pokrenula idealistička profesorica (Gorenjak) i gdje se Ema prijavljuje za novinarku. Ubrzo se ispostavi da je rad pred kamerama upravo ono što Emi dobro leži, ali i prilika da se približi Juru (Pušavec), zgodnom mladiću koji radi kao kamerman.
Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.
Novi komentar