Recenzija filma I Origins

I Origins drugi je film redatelja i scenarista Mikea Cahilla, čiji je prvijenac Another Earth zaradio solidne kritike i pokazao smjer Cahillova stvaralaštva, a to je snoliki SF koji vas teži natjerati na razmišljanje.

Recept je donekle zgodan jer je u jedan poslovično surovi žanr uvedena emocija i određena dubina koja će privući one koji u SF-u traže i dozu rafiniranosti. Koliko to Cahill uspješno izvodi, pitanje je ponajprije ukusa, no i toga je li vaš obrazac očekivanja iznevjeren ovim izmještanjem žanrovske konvencije odnosno posve drukčijim pogledom na znanstvenu fantastiku.

Na početku filma predstavlja nam se glavni lik osobno, uvodeći nas u priču. On je Ian Gray (Michael Pitt), 26-godišnji doktorand opčinjen ljudskim okom i idejom da objasni njegovu evoluciju i time zauvijek stane na put kreacionističkim vjerovanjima. Na tome i radi uz pomoć svojih kolega Kennyja (Steven Yeoun) i Karen (Brit Marling).

Igrom slučaja, na zabavi za Noć vještica, Ianu tako za oko zapne seksi djevojka Sofi (Astrid Bergès-Frisbey) zamaskirana u neku čarapu da joj se samo oči i vide (njemu i više nego dovoljno), s kojom završi u vrućem klinču u WC-u, no usred kojeg ona neobjašnjivo ispari ne kazavši mu ni svoje ime. Naravno, naš doktor, romantik kakav jest, pošizi za njom i iznađe način kako da je pronađe nakon što je na nekom džambo plakatu jedan dan uočio oči baš te svoje tajanstvene ljepotice.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.