Recenzija filma Copenhagen

Kada se autor-debitant zaleti u velike ili tabu teme, to vjerojatno znači da je ili pretenciozni mali govnar koji misli da je nakon završene fancy škole, nekoliko kratkih filmova i nagrada koje drugari dodjeljuju jedni drugima on popio svu pamet svijeta pa će nas prosvjetliti, ili da pred sobom imamo hrabrog i beskompromisnog autora u nastanku koji zaista ima inspiracije i želi komunicirati. 

Copenhagen je ostvarenje ove druge vrste, beskompromisan, hrabar, začudan i vrlo vješto izveden. Mark Raso inteligentan je i odmjeren autor koji zna iskoristiti prelijepe vizuale, nadarene glumce, opskurnu meditativnu post-rock muziku i intrigantnu priču, ali je isto tako sposoban citirati i ugledati se na provjerene majstore umjesto da po svaku cijenu otkriva toplu vodu.

Copenhagen je začudan film kojem se može prići s nekoliko strana. Počeo bih od fluidne priče, nadam se bez prevelikih spoilera jer film ima nekoliko naglih, a istovremeno veoma promišljenih otkrića. William (Anthony) je jedan od onih američkih šupačkih turista koje možete sresti po europskim metropolama, onih što su nerijetko spektakularno pijani, glasni kao navijači u javnom prijevozu, samo gledaju da povale nešto i generalno su vrlo neugodno društvo. Copenhagen nije za njega grad kao svaki drugi kroz koji prođe, opali par slika i par lakih žena, nego predviđena finalna destinacija puta za koju ga vežu genetske činjenice.

Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.