Recenzija filma Gospodin Holmes

Pisati o nečemu, tj. nekome do te mjere legendarnom kao što je fiktivni detektiv Sir Arthura Conana Doylea sklizak je teren epskih proporcija. Srećom, moj posao ovdje nije osvrnuti se na gospodina Holmesa, već na Gospodina Holmesa, najnoviji uradak Billa Condona, temeljen na romanu A Slight Trick of the Mind američkoga pisca Mitcha Cullina.

No, Sherlock kakvog Condon prikazuje (a Cullin opisuje) u jednoj se ključnoj stvari ipak znatno razlikuje od svih ostalih, što filmskih, što televizijskih verzija koje su se s Doyleovim pričama i naslovnim junakom poigravale na bezbroj načina - Sherlock Holmes star je i dementan.

Godina je 1947., a odavno umirovljeni devedesettrogodišnji detektiv (Ian McKellen) upravo se vraća iz Japana u rodnu Englesku, točnije u seosku kućicu u Sussexu, gdje živi s domaćicom gđom Munro (Laura Linney) i njezinim malim sinom Rogerom (Milo Parker). Holmes je u Hirošimi primarno bio kako bi se domogao biljke koja bi mu trebala pomoći da poboljša svoje pamćenje.

Nezadovoljan činjenicom da je Watson od njegovog zadnjeg slučaja, koji ga je i nagnao da napusti svoj poziv, napravio veću fikciju nego inače, Holmes odlučuje sam zabilježiti „kako su se stvari stvarno odigrale", no nikako se ne može sjetiti razrješenja, a samim time ni razloga svog umirovljenja...

Cijelu recenziju pročitajte na portalu FAK.hr