Recenzija filma Knock Knock

Keanu Reeves slaba mi je točka, kaže Sven Mikulec s FAK-a. Keanu je tronogi pas s jednim iskopanim okom kojem samo treba zdjelica vode i tapšanje po glavi da bi se osjećao kao najljepši pas na svijetu. Keanu je onaj klinac iz osnovne škole kojem se rugaju zbog sestrinih hlača koje je naslijedio i kojem možete uljepšati dan tako da mu ne spominjete te proklete hlače.

Keanu je starica iz lifta koja samo traži par ušiju dovoljno strpljivih da upiju njezine lamentacije o psorijazi i nezahvalnom sinu. Uvijek nekako imam potrebu postaviti se za ovog simpatičnog glumca kad god krenu hračke u njegovu smjeru. Nakon njegova najnovijeg filma, home invasion trilera Knock Knock, branit ću ga jednako revno i dalje. Samo, čini se, malo češće.

Evan je sredovječni arhitekt s dvoje klinaca i vrlo lijepom suprugom umjetnicom s kojom dijeli veliki artsy uređeni dom smješten negdje dovoljno daleko od naseljenoga grada da bi ova priča mogla imati imalo smisla. Sretna je to, vesela i, rekao bih, tipična obitelj iz američkih filmova za koju odmah u startu znate da neće dobro završiti. Kad supruga s djecom ode za vikend na otvorenje neke svoje izložbe, Evan ostaje sam doma i, s glazbom nafrljenom do daske (ipak je nekad davno bio DJ), radi na svom novom projektu.

Kad mu na vrata usred noći pokucaju dvije do kože mokre tinejdžerke i zamole ga da im posudi telefon, to može značiti samo dvije stvari. Ili gledate 12-minutno djelce na XHamsteru, ili vas čeka home invasion filmić koji će vam dići tlak, bilo to na dobar ili loš način.

Cijelu recenziju pročitajte na portalu FAK.hr