Recenzija filma Cesta

Cesta je ozbiljan, mračan, uznemirujući, pesimističan, mjestimice čak i mučan film. Ali istodobno dobar i važan film. Jedan od onih koje valja pogledati jer ćete se poslije pitati i preispitivati. Jedan od onih koji puno govori o ljudskoj prirodi i ponašanju, te kojim smo sve smjerovima spremni poći kako bismo preživjeli.

Time je znatno sličniji odličnom „Sljepilu", nego recimo „2012". Premda je također riječ o kraju svijeta, „Cesta" je, i bez pomoći sve specijalnih efekata, puno upečatljivija, realnija i strašnija.

Nikad ne doznamo što se točno dogodilo s našim planetom. Jeli u pitanju prirodne katastrofe (koje i sad opasno divljaju), ili solarna aktivnost ili ljudski inicirana apokalipsa. Zapravo nije ni bitno. Rezultat je na kraju i tako isti. Zemlja je opustošena nakon godina bez sunca koje se ne probija kroz oblake. U sasušenom svijetu sivila hrane zapravo više nema. Ljudi tumaraju sami ili u grupicama pokušavajući nekako preživjeti.

A najveća opasnost su nasilne skupine koje hvataju ljude koji će im poslužiti kao jedini preostali izvor hrane. U takvom svijetu otac i sin pokušavaju se probijati prema moru i prema jugu. Što tamo očekuju nije ni njima zapravo jasno, već je u pitanju tek maglovita nada u nešto bolje. Sin se rodio kada je kataklizma već počela i on nikada ni upoznao svijet kakav je nekad bio.

Jedini cilj oca jest da sin preživi i da ga koliko toliko osposobi da nastavi kada njega više ne bude. Premda je svima jasno da se dugoročno nema kamo nastaviti. Majku upoznajemo kroz flashbackove, neke sretne, a neke nakon početka kraja kada ona gubi nadu i konačno odlazi u smrt. Otac i sin su mršavi, gladni i prljavi, skrivaju se ili bježe pred kanibalima, ali tvrdoglavo guraju dalje prema moru i jugu.

Redatelj John Hillcoat očigledno voli teške priče u kojima baš i nema mjesta optimizmu, a jedino za što se može uhvatiti je još tračak čovječnosti, premda je i on neprestance na kušnji. Takav je bio vrlo dobar "The Proposition" prema scenariju Nicka Cavea (koji ovdje potpisuje glazbu), a sad je uspješno adaptirao Pulitzerom nagrađeni roman Cormaca McCarthyja "The Road".

Hillcoat je ogolio film, lišio ga boje i koliko je mogao vjerno prenio McCarthyev pročišćen stil romana. Uspio je snimiti emotivno nabijen film tijekom kojeg se i gledatelj pita bi li imao snage i dalje nositi "vatru u sebi", odnosno ostati čovjekom u takvom svijetu, kako to otac pokušava slikovito predočiti sinu. Isto tako ostaje visjeti i pitanje kako se odnosimo prema svojim životima i onome što imamo sada, a što bismo sve mogli izgubiti u tren oka.

No, tim pitanjima ćete se vraćati poslije filma, jer Hillcoat ne nudi previše predaha dok pratimo dramatičnu sudbinu oca i sina. Odlična snažna uloga Mortensena, krasna epizoda velikog Roberta Duvalla, te impresivna fotografija i scenografija koje doprinose prikazu beznadnosti situacije. Težak, ali vrijedan film.

Cesta (Road)
SAD, 2010.
Režija: John Hillcoat
Scenarij: Joe Penhall (prema romanu Cormaca McCarthyja)
Uloge: Viggo Mortensen, Kodi Smith-McPhee, Charlize Theron, Robert Duvall, Guy Pearce, Molly Parker, Michael Kenneth Williams