Recenzija filma Ako ostanem
Hollywood, ali i nezavisni američki film, vole ljubav i to u svim dobnim skupinama, jer je ona kako dramaturški tako i životno velik pokretač
U trendovima obilježenom i ciklusno orijentiranom sustavu američkog filma, romantika je ponekad jedina konstanta. Nadilazeći pojavu pojedinih mikro i makro trendova, ljubavna tematika, bilo u komedijama ili u dramama, nikako da poklekne i preda se. Hollywood, ali i nezavisni američki film, vole ljubav i to u svim dobnim skupinama, jer je ona kako dramaturški tako i životno velik pokretač.
Mia Hall (Chloë Grace Moretz) tiha je i povučena srednjoškolka, ne tako bogatog društvenog života, ali zato ispunjenog privatnog. Naime, kao mala djevojčica zaljubila se u violončelo i klasičnu glazbu, i time zacementirala svoju poziciju crne ovce u obitelji starih pankera i rokera (Mireille Enos, The Killing i World War Z, te Joshua Leonard, Men of Honor).
No zbog te iste ljubavi prema violončelu i glazbi u nju se na prvi pogled zaljubi Adam (Jaime Blackley), roker iz njezine škole te njih dvoje započnu vezu. Međutim, jedan dan kada snijeg uzrokuje otkazivanje nastave, njezina obitelj krene posjetiti djeda i baku te dožive prometnu nesreću koja ih sve prikuje za bolničke krevete gdje se bore za život. Mijin život sada visi o niti, a kao poticaj za borbu da preživi, Mia dobiva priliku kao duh biti u bolnici i promatrati ljude kojima je stalo do nje i njezine obitelji.
Cijelu recenziju pročitajte na FAK portalu.
Novi komentar