Ravnopravnost žena i muškaraca u svijetu još je uvijek mit

Ženama 21. stoljeća teško je iz današnje perspektive zamisliti kroz što su sve morale prolaziti naše pretkinje u zadnjih stotinu godina, boreći se za svoja ženska i ljudska prava. Na kraju krajeva, djevojke i žene danas uživaju apsolutno sva zakonska, običajna i moralna prava kao i muškarci, a sve češći primjeri žena koje se bave najtežim, najopasnijim i najzahtjevnijim poslovima na svijetu, koji su nekoć bili isključivo muški, tjeraju nas da pomislimo kako doba istinske jednakosti samo što nije došlo, ako već i nismo u njemu.

Samim time i feminizam je kao pokret i način razmišljanja prestao biti „in", stoga su danas mlade djevojke u zapadnom svijetu puno sklonije sebe smatrati tradicionalnijima nego što je to bio slučaj s njihovim majkama. Uostalom, ako vam je kao ženi sve na dohvat ruke, nije li one mrzovoljne gospođe iz različitih „ženskih" udruga jednostavno pregazilo vrijeme?

Nažalost, situacija nije baš tako bajna, kako bi se dalo pomisliti na prvi pogled. Iako su po pravima potpuno jednake muškarcima, u praksi, pogotovo onoj društvenoj i poslovnoj, situacija izgleda poprilično loše:

• Žene su šefice u svega 6 od 100 najvećih tvrtki na svijetu prema listi magazina Fortune (a najviše rangirana među njima je tek na 39. mjestu)

• Iako u tvrtkama koje se bave tehnologijom predstavljaju polovicu radne snage, svega 8% tih tvrtki ima ženu za predsjednicu

• Tek 9 posto suradnika na Wikipediji su žene

• Žene se nalaze na tek 10 posto političkih i financijskih pozicija u svijetu na kojima se odlučuje o najvažnijim svjetskim pitanjima

• Svega 13 posto žena nalazi se na listi 100 najbogatijih milijardera na svijetu, a tek jedna od tih 13 aktivno vodi svoje poslovanje, dok su ostalih 12 uglavnom vlasnice dionica ili nasljednice obiteljskog carstva

• Unutar osam najvećih svjetskih religija, žene drže samo 15 posto rukovodstvenih mjesta

• Manje od 18 posto mjesta u Kongresu SAD-a drže žene

Da je ova statistika rađena prije 50 godina, vjerojatno još uvijek nikoga ne bi začudila, budući da je druga polovica prošlog stoljeća označila početak „prave" i sveobuhvatne borbe za ravnopravnost, a i protiv žena su radili brojni drugi faktori, poput nižeg prosječnog obrazovanja, vrlo tradicionalnih obiteljskih vrijednosti i obveza te brojnih drugih kulturoloških normi (poput mišljenja da žene mogu karijeru ostvariti jedino kao tajnice i zapisničarke).

S druge strane, koja je „isprika" za ovu situaciju u 2011. godini, kad više žena završava fakultete nego muškaraca te živimo u društvu gdje više nije nezamislivo vidjeti ženu koja vozi kamion od 40 tona, osvaja najviše vrhove svijeta ili upravlja borbenim vozilom u Iraku?

Ako je vjerovati stručnjacima, tri su glavna razloga.

Prvi je taj da žene slabije pregovaraju nego muškarci. Prema podacima Daily Musea, 60% mladića pregovara o svojoj prvoj plaći nakon fakulteta, a isto čini tek 7% djevojaka. Znanstvenici to pripisuju prirodno nižoj agresivnosti u žena.

Drugi je razlog taj da žene nemaju dovoljno ženskih uzora i mentora, kako u povijesti, tako i danas. Nažalost, ukoliko se samo površno pokušate sjetiti najvažnijih izumitelja, pisaca ili znanstvenika, gotovo svi bit će muškarci.

Treći je razlog taj da se žene, čak i današnje vrijeme, jednostavno moraju uz karijeru posvetiti i obitelji, puno više nego što to muškarci čine. Jednostavno, biološku činjenicu da se majčinstvo ni sa čime ne da usporediti teško je izbrisati bilo kakvim društvenim ili kulturološkim normama.

Iako ova objašnjenja nikako nisu sveobuhvatna niti nepogrešiva, dobro su mjesto s kojeg možemo zagrebati površinu ovog stoljetnog problema.

Pokušate li, potaknuti ovim razmišljanjima, promijeniti male stvari u svojoj okolini, već ste napravili veliki korak prema boljoj i ravnopravnijoj budućnosti.