Rasizam na modnim pistama
Više nije dovoljno imati mlado, lijepo i fotogenično lice i tijelo da biste bili manekenka. Morate imati i odgovarajuću boju kože.
Nakon groznog ispada Johna Galliana prema Židovima, dogodio se još jedan incident u visokoj modi. Frizer slavnih modela poput Kate Moss, James Brown, iskoristio je famoznu „n-word" (skraćenica pogrdnog naziva za crnce).
Iako su se obojica vrlo brzo i ponizno ispričali, čini se kako je to puno dublja priča od ova dva izolirana incidenta, kako ih u javnosti predstavljaju.
Reviju Chanela za 2012. npr, nije nosila niti jedna crna manekenka! Na reviji Yves Saint Laurenta samo jedan crni model, zapravo Dominikanka Marihenny Passible.
Zadnji put kad se s naslovnice britanskog Voguea smiješilo crno lice, bila je davna zima 2008.!
Sigurno ćete se sad sjetiti megapopularne Beyonce koja je jedno vrijeme čak i u našoj zemlji iskakala iz paštete. Nemojte samo zaboraviti kako je ta ista Beyonce prošla kuru photoshopa prije nego je dospjela do skupe reklame, kako bi njena koža bila što bjelja, nos sužen, kosa ispeglana do ispadanja, pofarbana u plavo. Nije baš crnački, zar ne?
Da bi crni model uspio doći do naslovnica i pisti, mora imati snažnog kreatora/zaštitnika iza sebe. Najbolji primjer toga je Naomi Campbell i neprežaljeni kreator Gianni Versace. Njihova suradnja dovela je crnu panteru na vrh te otvorila put nekolicini crnih manekenki, ali razmjer crnih i bijelih modela je i dalje - nesrazmjer. O tome kako ni u najboljim danima karijere Naomi nije mogla dobiti cijenu bijelog top modela nećemo niti komentirati na ovom mjestu.
Za kraj, navest ćemo jedan dobar primjer: Stella McCartney, dizajnerica je na čijim revijama možemo vidjeti i crne i bijele i žute i latino i sve ostale ljepotice svih boja i rasa.
Smatrate li se borcem za jednakost, shvatite ovo kao preporuku.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
Novi komentar