Protokoli Sionskih Mudraca i teorije zavjere koje su proizašle iz njih

Protokoli Sionskih Mudraca jedno su od najpoznatijih i najopasnijih djela antisemitističke propagande u modernoj povijesti. Radi se o falsifikatu koji se prvi put pojavio početkom 20. stoljeća u Ruskom Carstvu, a prikazuje navodni zapis tajnog sastanka židovskih vođa koji planiraju svjetsku dominaciju. Iako je vrlo brzo dokazano da se radi o izmišljenom tekstu, „Protokoli" su desetljećima služili kao temelj brojnim teorijama zavjere i instrument mržnje prema židovskoj zajednici.

Nastanak i širenje

Tekst se prvi put pojavio 1903. godine u ruskom listu Znamja. Njegovi autori nikada nisu pouzdano identificirani, no većina povjesničara smatra da su ga kreirali članovi carske tajne policije (Ohrane) kako bi opravdali progon Židova i skrenuli pažnju s političkih i socijalnih problema tadašnjeg društva. Protokoli su navodno prikazivali planove židovskih elita za destabilizaciju država, kontrolu medija, financija i obrazovanja te postupno preuzimanje vlasti u svijetu.

Kasnije je otkriveno da je tekst zapravo plagijat francuskog političkog pamfleta iz 19. stoljeća koji nije imao nikakve veze sa Židovima, već je bio satira usmjerena protiv Napoleona III. Unatoč tome, knjiga se brzo proširila Europom i svijetom. Posebno je popularnost stekla nakon Oktobarske revolucije, kada su mnogi protivnici komunizma u Rusiji tvrdili da se radi o dokazu „židovsko-boljševičke zavjere".

Utjecaj i posljedice

„Protokoli" su ostavili dubok trag u povijesti. U međuratnom razdoblju postali su jedan od ključnih izvora antisemitističke propagande u nacističkoj Njemačkoj. Adolf Hitler i Joseph Goebbels koristili su ih kako bi širili ideju da Židovi potajno kontroliraju svjetske procese. U svojoj knjizi Mein Kampf, Hitler se pozivao na navodne dokaze iz „Protokola" kao opravdanje za progon i diskriminaciju.

Nakon Drugog svjetskog rata i holokausta, „Protokoli" su službeno raskrinkani kao falsifikat, a brojne akademske studije pokazale su njihovu lažnu narav. Ipak, unatoč povijesnoj i znanstvenoj diskreditaciji, tekst je nastavio kružiti - posebno u zemljama Bliskog istoka, ali i među ekstremističkim i radikalnim skupinama diljem svijeta.

Teorije zavjere proizašle iz „Protokola"

Iz „Protokola" su proizašle brojne teorije zavjere koje se i danas pojavljuju. Među najčešćima su:

• Kontrola medija i financija - tvrdnja da židovske obitelji ili bankari kontroliraju globalne medijske kuće i bankarski sustav.

• „Novus ordo seclorum" i svjetska vlada - ideja da Židovi stoje iza planova o jedinstvenoj globalnoj vladi.

• Kombinacija s drugim mitovima - „Protokoli" se često povezuju s masonima, iluminatima i drugim navodnim tajnim društvima, čime se stvara mreža teorija zavjere koja se prilagođava suvremenim događajima.

Tijekom pandemije COVID-19, primjerice, ponovno su se pojavile interpretacije koje tvrde da „globalne elite" kontroliraju širenje bolesti i farmaceutsku industriju, a u tim narativima često se ponavljaju obrasci iz „Protokola".

Ukratko, Protokoli Sionskih Mudraca klasičan su primjer kako lažni dokument može postati oružje propagande i mržnje. Unatoč nepobitnim dokazima da je riječ o falsifikatu, tekst i dalje nadahnjuje teorije zavjere koje služe za objašnjenje složenih društvenih problema kroz prizmu navodne „tajne židovske moći". To pokazuje koliko je važno razvijati kritičko razmišljanje, medijsku pismenost i povijesnu svijest kako bi se spriječilo da dezinformacije i mitovi ponovno postanu plodno tlo za netrpeljivost i nasilje.