Pristala na 1,500 pčelinjih uboda zbog multipla skleroze

Sami Chugg dugo je bila vezana za krevet. Glavni krivac - multipla skleroza (MS). No jednog se dana odlučila za vrlo neobičnu terapiju koja ju je vratila na noge. Ova je 45-godišnjakinja pristala na to da je tisuće pčela izbode duž kralježnice što je poznato kao terapija pčelinjim otrovom ili apiterapija. Ovoj je ženi MS dijagnosticiran prije 12 godina. Danas je situacija puno bolja. Oni koji podupiru apiterapju vjeruju da pčelinji otrov pomaže u ublažavanju boli i simptoma multipla skleroze dok istovremeno potiče tijelo da se bori. Sam tretman podrazumijeva držanje pčele pincetama i ubadanje kože pacijenta. Chugg je u 18 mjeseci ubodena čak 1,500 puta. Tvrdi da se osjeća bolje nego ikad, prenosi Daily Mail.

Kako sama kaže, i vjerojatno je u pravu, malo ljudi bi se odlučilo na takav postupak, ali kad čovjek pati od MS-a probat će svašta da mu bude lakše. Prilikom terapije potreban je pojačan oprez, naročito ako je osoba sklona padanju u anafilaktički šok. „Nažalost, pčele ugibaju nakon uboda pa zato svakako želite ovo učiniti s dobrom svrhom. No olakšanje koje mi je to donijelo je ogromno", kaže Chugg.

Istraživači tvrde da određeni sastojci u pčelinjem otrovu smanjuju upale i bol, a kombinacija svih njegovih sastojaka pomaže tijelu da se probudi i počne braniti te oporavljati. Sam tretman nije medicinski detaljno ispitan iako se već koristio kod pacijenata koji pate od artritisa. Tri su mjesta na kojima se nanose ubodi - iznad ramena, sredina leđa i lumbalno područje (križa). Apiterapija se, dakle, temelji na takozvanoj 'protuiritaciji' - novonastala bol budi imunološki sustav tijela kako bi ono proizvelo odgovor koji ublažava učinke postojećeg stanja, odnosno MS-a. Zanimljivo, točan sastav pčelinjeg otrova još vijek nije poznat. Zna se samo da je to jedan koktel enzima i proteina. Stručnjaci pak smatraju da je terapija upravo zbog mogućnosti pada u anafilaktički šok previše opasna i nepouzdana. Činjenica je da je Chugg sada puno bolje, ali isto je tako činjenica da ne postoji istraživanje koje bi potvrdilo da su učinci terapije dugotrajni i sigurni.