Gotovina osuđen na 24 godine zatvora, Markač na 18, Čermak slobodan

Sudac Alphonse Orie danas će izreći presudu generalima Gotovini, Čermaku i Markaču.

Izricanje je počelo točno u 11 sati u sudnici broj 1 haaškog suda.

Sudac je počeo čitati skraćenu verziju presude. Govori o sadržaju optužnice i tijeku postupka suđenja. Očekuje se da će izricanje trajati ukupno tri sata.

"Vijeće je zaključilo da se pojedine akcije pripadnika hrvatskih vojnih snaga mogu okarakterizirati kao ratni zločini i zločini protiv čovječnosti", rekao je sudac Orie koji zaključke temelji na iskazima svjedoka i priloženoj dokumentaciji.

Čitanje zaključaka Vijeća i dalje traje. Dojam je da presuda neće biti oslobađajuća. Hrvatsku stranu, na čelu s Franjom Tuđmanom, tereti se okrutno postupanje i niz zločina protiv civila. Tužiteljstvo je, po mišljenju Vijeća, dokazalo udruženi zločinački pothvat.

"Tuđman bio politički i vojni vođa i bio je ključna figura udruženog zločinačkog pokreta", rekao je sudac.

Sudac sada čita zaključke vezane za svakog generala zasebno.

"Gotovina je član udruženog zločinačkog pothvata."

"Čermak nije bio član udruženog zločinačkog pothvata niti me je doprinio."

"Markač pridonio udruženom zločinačkom pothvatu."

Ante Gotovina proglašen je krivim za progon kao zločin protiv čovječnosti, pljačku, ubojstvo,... kriv je po svim točkama optužnice osim jedne. 

Čermak je oslobođen po svim točkama optužbe.

Markač kriv po gotovo svim točkama optužnice.

Sudac je nedvosmisleno rekao da je za zločin protiv čovječnosti kriv i Franjo Tuđman.

Na Trgu bana Jelačića okupili su se brojni branitelji. Transparenti potpore izvješeni su po cijeloj državi. Markov trg čuvaju specijalci.

Uskoro opširnije....

Ante Gotovina, Ivan Čermak i Mladen Markač optuženi su za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu čiji je cilj bio tijekom i nakon Oluje prisilno i trajno ukloniti srpsko stanovništvo s okupiranih područja u Hrvatskoj, piše Hina.

Ivan Čermak

Čermak, rođen 19. prosinca 1949. u Zagrebu, na samim se počecima rata na području bivše Jugoslavije uključio u borbu za hrvatsku neovisnost, od 1990. do 1991. obnašao je dužnost dopredsjednika Izvršnog odbora Hrvatske demokratske zajednice i bio je savjetnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, zatim pomoćnik ministra obrane u vladi Republike Hrvatske i tu dužnost obnašao je do 1993. godine, a do polovice 1993. bio je ministar industrije, brodogradnje i energetike u vladi Republike Hrvatske.

Vojnoredarstvenu operaciju Oluju dočekao je baveći se naftnim biznisom, a 5. kolovoza 1995. reaktivirao se kada ga je predsjednik Tuđman pozvao da pomogne i imenovao ga zapovjednikom Zbornog područja Knin.

Na početku Oluje po tvrdnjama tužitelja Čermak je uspostavio svoj stožer u Kninu i imao je i vojnu i administrativnu funkciju, te je predstavljao Vladu Republike Hrvatske u kontaktima s predstavnicima međunarodne zajednice i medija u vezi s operacijom "Olujom" na području odgovornosti Zbornog mjesta.

Oženjen je Marijanom Čermak i do odlaska u Haag živio je u zagorskom dvorcu Klokovec nedaleko Krapinskih toplica gdje je provodio i vrijeme tijekom puštanja na privremenu slobodu u stankama suđenja. Otac je troje djece.

Mladen Markač

Rođen 8. svibnja 1955. u Đurđevcu, Markač je 1981. diplomirao na Sveučilištu u Zagrebu i nakon odsluženog vojnog roka pristupio policijskim snagama Ministarstva unutrašnjih poslova tadašnje SFRJ. Godine 1990. bio je suosnivač policijske postrojbe za posebne namjene koja je krajem 1990. postala Antiteroristička jedinica Lučko i njezinim zapovjednikom postao 1991.

Tadašnji predsjednik Franjo Tuđman imenovao ga je 1994. pomoćnikom ministra unutarnjih poslova, čime je Markač postao zapovjednikom Specijalne policije MUP-a.

Na toj poziciji proveo je Oluju i, prema optužnici, imao stvarnu kontrolu nad svim specijalcima koji su sudjelovali u operaciji i drugim akcijama na tom području.

Ante Gotovina

Nakon što je Haaški sud protiv njega podignuo optužnicu za ratne zločine 2001. godine, Gotovina se odbio predati i proveo je četiri godine u bijegu. Uhićen je 7. prosinca 2005. na Tenerifima, a tri dana kasnije je prebačen u Haag.

"Časni sude, nisam kriv", rekao je Gotovina izjašnjavajući se o optužnici.

Gotovina je rođen 12. listopada 1955. na otoku Pašmanu kod Zadra. Kao 17-godišnji dječak otišao je iz Pakoštana, gdje je tada živio, i ukrcao se na brod. S nepunih osamnaest postao je pripadnik francuske Legije stranaca gdje je, prema pisanju stranih medija, stekao "reputaciju neustrašivog vojnika koji voli lijepe žene". Sudjelovao je u vojnim operacijama u Čadu, a u Gvatemali je obučavao pripadnike paravojnih postrojbi koji su se borili u građanskom ratu. Nakon Gvatemale uslijedili su Paragvaj, Kolumbija, Argentina i Brazil. Nakon odsluženih pet godina u Legiji Gotovina je dobio francusko državljanstvo.

U Hrvatsku se vratio 1991. gdje je od lipnja do kolovoza 1991. godine obnašao dužnost načelnika u 1. gardijskoj brigadi. Od kolovoza do studenoga 1991. zapovijeda brojnim operacijama Hrvatske vojske u Slavoniji, pri čemu je i ranjen. Od veljače do travnja 1992. zamjenik je zapovjednika Postrojba za posebne namjene Glavnog stožera HV. Od travnja do listopada 1992. na službi je u Hrvatskom vijeću obrane. Na dužnost zapovjednika Zbornog područja Split postavljen je 9. listopada 1992. godine. Za vrijeme operacije Oluja zapovijedao je Sektorom Jug. U čin general pukovnika promaknut je 1995. godine, a u ožujku 1996. predsjednik Franjo Tuđman imenovao ga za glavnog inspektora Inspektorata Hrvatske vojske.

Generala Gotovinu umirovio je bivši predsjednik Republike Stjepan Mesić 29. rujna 2000. zajedno s još 11 generala HV-a, zbog toga što su kao djelatni časnici, suprotno zakonu o Oružanim snagama, javnosti uputili otvoreno pismo o zaštiti digniteta Domovinskog rata ne slažući se s odlukama vlasti.

Gotovinina obrana poručila je u iznošenju završnih riječi pred Haaškim sudom da je Gotovina vojnik i domoljub koji je sa svojim snagama časno i pod teškim uvjetima radio na uspostavi demokratskog poretka u svojoj zemlji. Ante Gotovina je oženjen i ima troje djece.