Plaže za bogate i "plaže za građane i pse"

„Nismo u potpunosti zadovoljni ovakvim rješenjem te smatramo da nigdje ne bismo smjeli dozvoliti više od 50 posto gospodarskog korištenja plaža, bilo da govorimo o koncesijama ili dozvolama", kaže za DW Maja Jurišić, predsjednica udruge Pokret otoka. „Ipak, smatramo da je zakonska definicija da sve plaže moraju potpuno ili djelomično ostati javne presedan u Europi i da trebamo biti sretni da smo većinski zaštitili pomorsko dobro, što u drugim državama odavno nije slučaj."

Upravo je zahvaljujući javnim kritikama i ove udruge Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je trenutno na e-savjetovanju, značajno poboljšan u odnosu na prvotnu verziju koja je praktički otvarala mogućnost privatizacije plaža.

No, u ovoj udruzi nisu u potpunosti zadovoljni izmijenjenim prijedlogom, kojim se omogućuje da turističke tvrtke na dijelovima plaža koje koriste za gospodarsku djelatnost djelomično onemoguće pristup javnosti. Plaže tako ostaju dostupne građanima ovisno o njihovoj lokaciji: koncesionar može koristiti 70 posto kopnenog i 50 posto morskog dijela plaže u nenaseljenom području, odnosno 50 posto kopnenog i 30 posto morskog dijela unutar naselja.

Devastacija obale

„Svjesni smo činjenice da je turistički razvoj, a samim tim i gospodarsko korištenje pomorskog dobra i plaža neminovno te smatramo da je hotelima, turističkim naseljima i kampovima potrebno definirati dijelove plaža koje mogu koristiti za svoje djelatnosti, osobito u nenaseljenim područjima gdje je često slučaj da upravo investitori hotela, kampova i druge turističke infrastrukture uređuju i održavaju plaže", veli Jurišić.

„No, s obzirom da se ovakva ograničenja mogu dogoditi isključivo u slučaju definiranja gospodarske cjeline na pomorskom dobru - o takvim će se ograničenjima odlučivati kroz prostorne planove jedinica lokalne samouprave, što znači da svi gradovi i općine mogu sami za sebe odlučiti kakav razvoj žele i na koji način će upravljati pomorskim dobrom", kaže Jurišić. Ako građani žele aktivnu participaciju u odlučivanju, onda se trebaju aktivirati i zajedno s lokalnim čelnicima definirati vrste plaža koje žele na svom području."

Da je participacija građana itekako potrebna, govori slučaj otprije nekoliko godina, kada je Grad Pula jednu od najljepših uvala, Valovine, dao u 20-godišnju koncesiju zagrebačkoj tvrtki Warm up koja je ondje postavila ski-lift. On je praktički, računamo li i popratni kafić na vodi, zauzeo gotovo cijelu uvalu, usprkos protivljenju dijela građana, kojima je oduzet najljepši dio plaže na koju su dolazili od djetinjstva.

Iz udruge Zelena Istra tvrde da je ugroženo i stanište periski.  Investitor Luka Sorić za lokalni je medij tad izjavio da ne bi nikad došao u Pulu da je znao da ga ovdje čeka toliki otpor.  Jurišić navodi da je puno primjera po cijelom Jadranu gdje se ne poštuju zakoni i devastira obala.

„Novim Zakonom se ovakvim ponašanjem nastoji doskočiti kroz uvođenje novih inspekcijskih procedura, kao i propisivanja velikih novčanih kazni. No, opet je velika odgovornost na čelnicima gradova i općina koji moraju prestati zatvarati oči pred uzurpatorima, ali i odgovornosti samih građana koji moraju aktivno sudjelovati u prijavama nepravilnosti i pritiscima na nadležne službe", zaključuje Jurišić.

Nema potpune zaštite

U Zelenoj Istri, međutim, smatraju da ovakav zakonski prijedlog na velika vrata uvodi privatizaciju javnog pomorskog dobra i omogućuje isključivanje javnosti iz korištenja pomorskog dobra koje je do sada bilo dobro opće uporabe.

„Cilj zakona koji bi trebao biti prevladavajući je zaštita pomorskog dobra kao općeg dobra koje ne može biti u vlasti niti jedne osobe, nego na uporabi svih", kaže Irena Burba, predsjednica udruge Zelena Istra. „Prijedlog zakona, koji je na e-savjetovanju, protivan je cilju i svrsi samog pomorskog dobra, pravnoj logici i smatramo da je stoga neustavan", naglašava Burba.

Smatra da će ovakav nacrt Zakona za posljedicu imati nastavak trenda preizgrađenosti obale i pomorskog dobra, kao i trenda nasipavanja pomorskog dobra što, tvrde, uzrokuje nepovratnu štetu morskom okolišu i prirodnom krajobrazu.

„Nevjerojatna je činjenica da upravo ugostiteljsko-turističke plaže ovim Zakonom mogu isključiti javnost od korištenja plaže na 70 posto površine na primjerice uređenim plažama u nenaseljenoj turističkoj zoni. Da karikiram: znači li to da ćemo odsad imati plaže, kako bi Alan Ford rekao, za bogate koje će imati oznaku 30 posto za građane i pse?" - kaže Burba.

Kad je riječ o ski-liftu u Puli, ona podsjeća da su se nakon tog zahvata građani uz Zelenu Istru organizirali i proveli kampanju kojom su potaknuli da se problem koncesija stavi u javni diskurs - kao rezultat te borbe danas u Planu upravljanja pomorskim dobrom Grada Pule nema mogućnosti izdavanja koncesija na plaže do 2024. godine.

„Ni sada važeći zakon, koji relativno dobro štiti interese javnosti na pomorskom dobru, ne može garantirati potpunu zaštitu. Primjer su hotel Hilton Costabella u Rijeci i Falkensteiner resorti oko kojih se javnost pobunila, a nadležna tijela ispala nemoćna", kaže Burba. „Primjer hotela Hilton Costabella je pravi prikaz kako su oni vlastitim tumačenjem zakona proglasili plažu privatnom i ogradili je, iako je resorno ministarstvo javno reklo da je to protuzakonito."

U udruzi smatraju da nema potrebe da se plaže daju u dugogodišnje koncesije.

„U Italiji je gotovo nemoguće pristupiti plažama jer su gotovo sve pod koncesijom, a prema izvješću udruge Legambinete, porast koncesija je svakom godinom sve veći: ima više od 12.000 koncesija, negdje je i 70 posto pomorskog dobra pod koncesijom, a građani se bore da uopće imaju pristupni put do mora. To i nas očekuje jer je gotovo nemoguće da investitori neće iskoristiti sve mogućnosti koje ovakav prijedlog Zakona pruža te da ih neće i zloporabiti", zaključuje Burba.