Na biciklu od Londona do Istanbula

Zoran Mihelčić u samo dva tjedna želi biciklom doputovati od Londona do Istanbula. Biciklizmom se bavi amaterski, tek nekoliko godina. "Nastojim svaki dan barem 3 sata provesti vozeći, a kada je moguće idem na cjelodnevne vožnje. Dnevno prijeđem oko stotinjak kilometara, a ako imam slobodan dan ili je vikend, to bude i više od 200 kilometara".

Osim što je tom 30-godišnjaku želja doći do Istanbula, Zoran se biciklom planira i vratiti u Hrvatsku te se dovesti do svog doma u Slavonskom Brodu. Iako je svjestan da će se na putu susresti s raznim teškoćama, za njega je avantura na prvom mjestu. A za očekivati je da avanture neće nedostajati na preko tri tisuće kilometara dugom putu.

Preko cijele Europe za samo dva tjedna

The Transcontinental race prva je biciklistička utrka u Europi u kojoj se sudionici natječu isključivo u vlastitom aranžmanu. Utrka započinje na Westminsterskom mostu u Londonu 2. kolovoza, a završit će točno dva tjedna kasnije u Istanbulu, kod osmanske tvrđave Rumali Hisari na istočnoj obali Bosporskog kanala.

Organizatori ove utrke natjecatelje ne opskrbljuju ničim drugim osim GPS uređajem kako bi ih mogli pratiti. Sve ostalo, kao i ruta kojom će voziti od Londona do Istanbula, izbor je samih biciklista.

Direktor utrke Mike Hall rekao je kako su ga nove države, kulture i hrana toliko inspirirale da je odlučio organizirati ovu utrku: "Na ideju za organizaciju sam došao nakon sudjelovanja na Svjetskoj biciklističkoj utrci (Round the World race). Tada sam biciklirao kroz Francusku, Italiju, Slovačku, Hrvatsku, Crnu Goru, Albaniju, Grčku, pa sve do Turske", kaže Hall.

Prva utrka ovakve vrste u Europi broji 45 sudionika, a Zoran Mihelčić jedini je predstavnik iz Hrvatske.

Ne očekuje pobjedu jer smatra da je konkurencija jaka, no utrci se veseli zbog novog iskustva i avanture.Prijavio se, kaže, sasvim slučajno.

"Prijatelj mi je poslao link na stranicu organizatora, pošto zna da sam zainteresiran za takve stvari, no to je bilo više kroz šalu nego nešto ozbiljno. Nakon nekoliko dana proučavanja uvjeta i pravila činilo mi se kao nešto što bih bio u stanju napraviti, tako da sam se prijavio čim je to bilo moguće", kaže Zoran.

Nema puno pravila

Svaki sudionik ima isti start: London, i isti cilj: Istanbul. Zajedničke su im još dvije kontrolne točke koje su organizatori smjestili u talijanskim Alpama - tek kako bi se pobrinuli da svi prijeđu otprilike istu kilometražu, ali i kako bi se svaki sudionik jednako pomučio prijeći preko planina. Ostatak rute biciklisti biraju sami. Bitno je samo da se voze u skladu sa zakonima zemlje u kojoj se u tom trenutku nalaze.

Zoran je već isplanirao svoju rutu s mjestima i cestama, no ističe kako je zbog nepredviđenih teškoća koje se mogu dogoditi na putu teško provesti detaljnije planiranje. Zato će dio rute morati planirati u hodu. Iako puno pravila nema, važno je istaknuti da nije dozvoljena vožnja bilo kojim drugim prijevoznim sredstvom, osim biciklom. Dozvoljeno je jedino korištenje usluga prijevoznika koji naplaćuju prijevoz preko Engleskog kanala, s jedne obale na drugu.

Kako bi se organizatori uvjerili da se natjecatelji zaista voze na biciklu, a ne, na primjer, u brzom vlaku ili automobilu, postoji sustav praćenja sudionika preko interneta.

"Ova će utrka sudionicima dati dojam kao da sudjeluju na Svjetskoj biciklističkoj utrci, a kako traje dva tjedna, svatko ju može prilagoditi svom godišnjem odmoru", kaže Mike Hall.

Oni koji su željeli sudjelovati, morali su platiti 95 funti za kotizaciju. Prijaviti se mogao svatko tko se smatra sposobnim za takvo što.

Bicikliranje umjesto popodnevnog odmora

Hrvatski predstavnik utrke Transcontinental race za nju se priprema posljednjih šest mjeseci. Vozi, kaže, po svim vremenskim uvjetima i po različitim terenima. Naravno, kada je zima i loše vrijeme, vozi manje, a to nadoknađuje treninzima kod kuće ili u teretani.

Zoran se inače bavi računalstvom i informacijskim tehnologijama, a izvan posla su mu interesi podređeni uglavnom biciklizmu. Kad bicikl ne vozi, onda ga čisti, popravlja i traži nove rute kojima bi se mogao voziti. "Za sada nemam problema sa usklađivanjem vožnje i posla jer meni vožnja služi kao odmaranje. Netko voli odspavati poslije posla, a ja volim napraviti krug biciklom. Mozak radi do podneva, a noge poslijepodne", kaže Zoran.

Važno je istaknuti i to da je pobjeda na ovoj utrci simbolična. Osim završne svečanosti i novog iskustva za bicikliste, drugih nagrada neće biti.

Završna proslava - samo za najbrže

Završna svečanost održat će se 17. kolovoza u Istanbulu. Dva su tjedna dovoljno vremena da se stigne na cilj, no nedovoljno za kvalitetan odmor između vožnji. Zbog toga organizator Mike Hall smatra da će to na neki način biti zabava samo za najambicioznije. Jer, naravno, oni sudionici koji se budu više odmarali, na cilj će stići kasnije. Organizatori ističu kako se ne računa samo brzina bicikliranja - i spavanje, oblačenje, pa čak i pranje zubi dio su utrke, a sve to oduzima vrijeme.

Vrijeme oduzima i vožnju otežava i teret stvari koje se nose sa sobom, a on je individualan. "Pokušavam smanjiti količinu stvari koliko god je to moguće, tako da nosim mali šator, vreću za spavanje, potrebni alat i ostale sitne potrepštine. To sve ukupno teži 5-6 kilograma, a trudim se još smanjiti težinu", rekao je Zoran Mihelčić.

Iako je prva utrka tek počela, organizatori imaju namjeru ponovno ju organizirati i sljedeće godine, kaže Mike Hall, no moguće je da će tada promijeniti položaj kontrolnih točki. "Živite brzo, sve činite brzo. Ne računa se samo pedaliranje - sat otkucava, zato uvijek pokušajte biti u pokretu", savjetuje Hall svim sudionicima nadolazeće europske biciklističke utrke.