Murphyjev zakon i Brexit

Bio je to najkraći summit Europske unije ikada. Političari su se sastali, pojeli nešto i onda se u miru razišli. Dogodilo se pritom nije ništa. Britanska premijerka Theresa May nije predstavila ništa novog zato što ionako nema spremno rješenje za situaciju koja se zakomplicirala do neslućenih razmjera. I to iako je lopta sada kod Britanaca nakon što im je EU prošlog tjedna izašao u susret i svoj stav o pitanju buduće granice između Velike Britanije i Irske omekšao do neprepoznatljivosti.

Drama je dio igre

U principu je koreografija ovakvih međunarodnih pregovora dobro poznata. Na početku se uvijek postižu veliki napredci i pregovaračke strane isijavaju razum i spremnost na postizanje dogovora. Nakon toga se prelazi na detalje i tu dolazi do natezanja. Nakon toga dolazi ustrajanje na „principima" i vatra se pojačava toliko dugo dok pritisak u loncu ne postane toliko jak da ipak na kraju u posljednjem trenutku dođe do dogovora. EU zapravo već ima iskustva s ovakvim razvojem događaja.

Na jučerašnjem summitu u Bruxellesu je ponovno demonstrirana kulisa velikih očekivanja. Toliko nade, odlučnosti i dobre volje za postizanje dogovora smo rijetko kad vidjeli u Bruxellesu. Činilo se kao da je neka magija otjerala zle Brexit-duhove. Čak je i francuski premijer Emmanuel Macron, koji slovi kao tvrdolinijaš u pregovorima s Britancima, pokazivao optimizam.

U Velikoj Britaniji je razum otišao na počinak

Jedina preostala šansa za europski nastrojene u ovom kaosu je da tvrdokorno ustrajanje na principima i zahtjevima s obje strane svedu na najmanju moguću mjeru. U trenutku kada unionistička stranka DUP, koja Theresi May osigurava većinu u parlamentu, svete principe jedinstva Velike Britanije dovodi u pitanje, svako racionalno rješenje biva osuđeno na propast. Rješenje je: popuštanje ili još veći pritisak.No protivnici jednog razumnog dogovora su sveprisutni. Tvrdolinijaši bi najradije odmah i bez razmišljanja istupili iz Europske unije bez skrupula i prije svega bez namjere da plate završni račun. S druge strane, pristašama „mekog" Brexita prijedlozi Therese May nisu dostatni. Prijatelji EU-a bi najradije zaustavili čitav proces i na ponovljenom referendumu spriječili Brexit. Nemir vlada na svim stranama: sjevernoirski Unionisti prijete općim blokadama, Škoti prijete ostavkama, a oporba traži nove izbore. Manevarski prostor za Theresu May je sveden na nulu.

Dobar kraj je dalek i neizvjestan

„Mirno i strpljivo", tako je glavni pregovarač s EU-ove strane Michel Barnier na rubu summita opisao svoje namjere u vezi s daljnjim vođenjem pregovora. EU zaista mora nepokolebljivo i dugo pregovarati s Britancima dok panika s druge strane ne dovede do preokreta. A to bi se zaista moglo dogoditi u prosincu. Pritom bi EU svoj manevarski prostor kada je u pitanju Sjeverna Irska morao iskoristiti do kraja. Ako zbog ničeg drugog, a ono zbog toga da se kasnije ne pita je li mogao više učiniti.

Jer upitno je hoće li kod pregovora o Brexitu taktika povećavanja pritiska do maksimuma na kraju dovesti do dogovora. Premijerka May stoji na staklenim nogama i u svakom trenutku joj vlastita stranka može uskratiti podršku. Politička situacija u Londonu je nepredvidiva i nepregledna, većina u parlamentu na kraju nije sigurna. Najjače oružje Europske unije je odlučnost. I svakako da premijeri zemalja članica znaju što je to Murphyjev zakon. Samo što se ipak nadaju da će kao u bajci na kraju sve završiti dobro.