Možemo li i virtualno stvoriti „prave” prijatelje?

Svoju najbolju prijateljicu upoznala sam na putu do škole. Stanovale smo u istom kvartu, provodile puno vremena zajedno i nekako smo postale najbolje prijateljice. Ljubavne veze svake od nas su dolazile i odlazile, preselile smo se u različite gradove, ali naše duboko prijateljstvo i dalje traje. I tako će i ostati, u to smo obje sigurne.

Prema istraživanju znanstvenika sa Sveučilišta Kansas, za prijateljstvo je potrebno provesti otprilike 730 sati zajedno - otprilike koliko ima jedan mjesec. Da bi iz poznanstva nastalo prijateljstvo, treba oko 80 do 100 sati, a za čvrsto prijateljstvo barem 200 sati. Koliko je sati potrebno da bi netko postao „najbolji prijatelj", znanstvenici nisu izračunali.

Takva srcu bliska prijateljstva, u kojima se može sve povjeriti, imamo s vrlo malo ljudi - najviše s troje, kažu psiholozi. No i dobra, opuštena prijateljstva pridonose našem osjećaju blagostanja.

Gdje nalazimo prijatelje?

S prijateljima dijelimo zajedničke interese, smisao za humor ili slične navike. Zato nije čudno da ih najčešće nalazimo ondje gdje i sami često boravimo i ljude susrećemo kroz dulje razdoblje.

Neki brojevi za Njemačku: više od dvije trećine mladih i mladih odraslih navelo je u anketi da su sve ili većinu svojih prijatelja upoznali u školi, na poslu, tijekom obrazovanja ili studija. I sport, slobodne aktivnosti ili krug poznanika nude priliku za sklapanje prijateljstava.

Na to utječe i fizička blizina. Jedno je istraživanje pokazalo da učenici koji sjede jedan do drugoga češće postanu prijatelji nego oni koji sjede dalje. Hoće li susjedi iz školske klupe doista postati prijatelji, ipak ovisi o sličnostima među tim osobama.

„Kad sam okružena ljudima koji su mi slični i dijele moje vrijednosti ili stavove, to stvara ugodan osjećaj, kao malu nagradu", kaže Anna Schneider, psihologinja sa Sveučilišta u Trieru, koja istražuje i utjecaj digitalizacije na društvo.

„Slični ljudi su na istoj valnoj duljini u mnogim temama, što olakšava razgovor", dodaje psiholog Tobias Altmann sa Sveučilišta Duisburg-Essen, koji proučava uvjete za nastanak prijateljstva.

Miris nas spaja

Sličnost, čini se, ima i genetsku komponentu. Istraživanje s oko 2000 sudionika pokazalo je da su prijatelji međusobno slični u oko jedan posto gena - otprilike kao rođaci u četvrtom koljenu. Najveća podudarnost bila je u genima koji utječu na osjet mirisa.
Izraelski znanstvenici otkrili su i da je prijateljski interes za neku osobu pri upoznavanju djelomično povezan s time sliči li njezin tjelesni miris našem. Nije slučajno što u njemačkom postoji izraz „ich kann dich gut riechen" - „mogu te dobro mirisati" - što znači „jako mi se sviđaš".

U Njemačkoj je oko 22 posto queer-mladih izjavilo da su dobre prijatelje upoznali i putem interneta. Među ne-queer ispitanicima to je reklo samo osam posto. No bez obzira na postotke - mogu li se na internetu zaista sklopiti „prava" prijateljstva? I jesu li ona jednako stabilna?

Odlučujuća je ipak tjelesna prisutnost

Kad bismo prijateljstva održavali isključivo u digitalnom prostoru, bez kontakta u stvarnom životu, to na duge staze ne bi išlo dobro, smatra Altmann. Jer prijateljstvo nije samo prostor ugode - prijatelji nam pomažu bolje se nositi sa svijetom i s problemima.

Djeca kroz igru s prijateljima uče osnovna pravila društvenog ponašanja - primjerice što znači povjerenje, što znači ponašati se nasilno. U mladosti su prijateljstva posebno važna za razvoj identiteta. „Učimo podnositi i rješavati sukobe, upoznajemo sebe kroz odnos s drugima i nalazimo svoje mjesto u društvu."

Istina, neki su ljudi u internetskim prijateljstvima otvoreniji i iskreniji. No bez izravnog kontakta - primjerice samo putem chata - teško je intuitivno osjetiti kako se netko osjeća, kaže Altmann. Online komunikacija lakše dovodi do nesporazuma, a sukobi se rjeđe otvoreno vode i rješavaju. „Internetska prijateljstva se mnogo lakše mogu zamijeniti drugima od onih stvarnih", dodaje on.

Prijateljstvo je i kad se ne slažete

Posebno su problematična „prijateljstva" s chatbotovima. Ti su AI-modeli programirani da nam uvijek ugađaju, kaže Altmann. „To potiče i naše neobičnosti i mane." Schneider potvrđuje da se ljudi chatbotovima lakše otvaraju jer se ne boje biti osuđeni.

Ali ako nikad ne dobivamo drugačije mišljenje o sebi, kaže Altmann, „brže postajemo radikalni u stavovima, nepopustljivi u uvjerenjima i prezahtjevni prema drugima". U SAD-u je jedno takvo „prijateljstvo" s chatbotom nedavno opet završilo smrtonosno.

Ipak, razlike između online i stvarnih prijateljstava danas su znatno manje, kaže Schneider. To se može zahvaliti raznim oblicima digitalne komunikacije - u videopozivu možemo osobu vidjeti i čuti, što omogućuje bolju interpretaciju nego u pisanom chatu.

U digitalnom svijetu, preduvjeti za stvaranje prijateljstva isti su kao i u stvarnom: samootkrivanje, zajednički provedeno vrijeme, iskren interes za drugoga - i naravno, povjerenje. Zato je, primjerice, sumnjivo ako se netko uporno odbija javiti putem videa.

Prijatelji nas čine zdravim

Još je 2010. metaanaliza 148 pojedinačnih studija pokazala da ljudi s mnogo društvenih kontakata žive dulje. Dobra prijateljstva toliko snažno podupiru zdravlje kao i prestanak pušenja, a za očekivani životni vijek važnija su čak od tjelesne težine ili tjelovježbe.
Istraživanje iz 2022. pokazalo je da prijateljstva mogu smanjiti rizik od depresije. Dugogodišnje britansko istraživanje s više od 10.000 sudionika otkrilo je: tko ima mnogo društvenih kontakata, ima i manji rizik od demencije. Taj je učinak bio još izraženiji ako su uz obitelj postojali i prijateljski odnosi.

Ljudi su, kao izrazito društvena bića, jednostavno upućeni jedni na druge, kaže psihologinja Anna Schneider. Uz osnovne potrebe poput hrane i sna, svi ljudi na svijetu imaju tri velika socijalna nagona: biti dio zajednice, donositi vlastite odluke i djelovati tako da nešto mijenjamo.

Sva se ta tri nagona mogu zadovoljiti kroz prijateljstva - možda čak i više nego kroz obitelj, kaže Schneider: „Obitelj nam je dana, ali prijatelje biramo sami. Kad dobijemo pozitivan odgovor, znamo da nas ne vole zato što smo kći, majka ili brat - nego zato što smo mi."

I među životinjama ima prijateljstva

Nismo jedina vrsta koja stvara prijateljstva. To će znati svaki vlasnik pasa, ali i vampirski šišmiši - jedini šišmiši koji se hrane krvlju živih sisavaca - pomažu jedni drugima tako što podrigivanjem dijele krv, dakle hranu, kad prijatelj nije imao sreće u lovu.
I štakori lutalice njeguju bliske odnose izvan obitelji: pomažu prijateljima da dođu do hrane ili oslobađaju zarobljene jedinke. Biološki se pomoć izvan vlastite skupine isplati jer povećava šanse za opstanak vrste.

A isplati li se nekome pomoći, štakori mogu „pomirisati" - doslovno nanjuše je li druga štakorica spremna pomoći. Hoće li buduća istraživanja pokazati da i mi ljudi nesvjesno „nanjušimo" tko bi mogao biti naš prijatelj - to tek treba otkriti.