Kraj svijeta ili civilizacije?

Kada biste nekog potomka starih Maja pitali što će se dogoditi 21 .12. 2012., u najvećem broju slučajeva dobit ćete zbunjeni pogled i odgovor da nema pojma. Jedan od informiranijih starješina Apolinario Chile Pixtun ljutito odvraća da se neće dogoditi apsolutno ništa i da mu je već puna kapa glupih pitanja na tu temu.

Gotovo jednako su ogorčeni na Cornell University, gdje svakodnevno dobivaju mailove od djece iz trećih i četvrtih razreda u kojima se prestrašeni klinci žale da su previše mladi da bi umrli, kao i njihovih roditelja koji su zabrinuti što neće vidjeti svoju djecu kako rastu.

Prema riječima Pixtuna, ideja o kraju svijeta na taj dan nije potekla od Maja nego od zapadnjaka, koji su prilično slobodno protumačili zapise na jednoj prastaroj ploči pronađenoj na gradilištu autoputa za Yucatan. Na njoj se spominje 2012. godina i majanski bog Bolon Yokte, koji predstavlja i rat i kreaciju. Uz to, meksički arheolog Guillermo Bernal tvrdi da je uspio dešifrirati i zadnji, gotovo potpuno uništeni dio ploče i da se tamo spominje spuštanje boga rata na Zemlju.

Zapadni su znanstvenici tada krenuli na astronomiju, i došli do zaključka da se na taj dan treba dogoditi poravnanje Sunca s centrom Mliječnog puta gledano sa Zemlje, što se događa svakih 25.800 godina. Kad se uzme u obzir ideja da bi to poravnanje trebalo uzrokovati promjenu magnetnih polova Zemlje, nije trebalo dugo da se te prilično oskudne informacije povežu i proglasi se dolazak kraja svijeta.

Bernalovo tumačenje ploče na kojoj se vide i datumi u 4772. godini brzo je zaboravljeno, i krenulo se u daljnje traženje dokaza za teoriju o Armagedonu. Majanski Dugi kalendar počinje 3114. godine prije Krista i podijeljen je u baktune, odjeljke duge 394 godine. Sveti broj Maja je 13, a 13. baktun završava otprilike 21. 12. 2012.

Na ideji micanja polova, koju je prvi predstavio francuski svećenik i arheolog Charles Etienne Brasseur de Bourbourg, temelji se i zaplet filma koji stiže u svjetska kina za mjesec dana. Potresi, tsunamiji, poplave i općenito golema količina razaranja zacijelo je sjajno ekranizirana, no čemu suži želja za propašću civilizacije koju Hollywood tako uporno priziva već godinama i dalje nije jasno.