Varilux banner
« Ekosfera
objavljeno prije 6 godina i 2 mjeseca
LUDO!

Koliko bi koštao zaštitni plašt oko Zemlje?

Znanstvenici s američkih sveučilišta Harvard i Carnegie Mellon izvršili su analizu inženjerskih troškova šest sustava sposobnih za isporuku jednog milijuna tona materijala do visine od 18 km

Koliko god sumanuto zvučalo, nije skupo
Koliko god sumanuto zvučalo, nije skupo (Screenshot)
Više o

staklenički plinovi

,

efekt staklenika

,

zaštita Zemlje

,

klimatske promjene

Analiza troškova za tehnologije potrebne za prijevoz materijala u stratosferu kako bi se smanjila količina Sunčeve svjetlosti koja dolazi na Zemlju, a čime bi se smanjili i učinci globalnih klimatskih promjena, pokazala je da je to moguće učiniti po pristupačnoj cijeni.
Kako pokazuje rad objavljen u časopisu Environmental Research Letters, osnovna tehnologija koja trenutno postoji mogla bi se sastaviti i primijeniti po cijeni manjoj od 5 milijardi dolara godišnje.

Danas se procjenjuje da će trošak smanjenja emisije ugljičnog dioksida biti između 0,2 i 2,5% BDP-a u 2030. godini, što je otprilike jednako iznosu od 200 milijardi do dva trilijuna dolara.

Po svemu sudeći, čini se da upravljanje Sunčevim zračenjem (SRM) izaziva učinke slične onima koji su zamijećeni nakon vulkanskih erupcija. Međutim, autori navode da to nije poželjna strategija i da bi takav zahtjev mogao biti donesen nakon temeljitog proučavanja posljedica, rizika i troškova povezanih s tim pitanjima.

Autori upozoravaju da smanjenje Sunčevog svjetla ne utječe na smanjenje koncentracija emisija stakleničkih plinova u atmosferi niti izaziva povećanje kiselosti sadržaja oceana.
Napominju da su druga istraživanja pokazala da učinci upravljanja Sunčevim zračenjem nisu jedinstveni za cijeli svijet i da će u različitim zemljama izazvati različite temperaturne promjene kao i promjene u režimu oborina.

Koautor studije, profesor Jay Apt, govori: "Pri izradi ekonomskih analiza nekoliko vrsta geoinženjeringa ili upravljanja klimatskim promjenama, važno je da se naprave analize troškova SRM. Još se uvijek osporava izvedivost osnovnog sustava upravljanja Sunčevim zračenjem (SRM) s dostupnom današnjom tehnologijom, a u vezi toga neki su analitičari i političari zabrinuti i zbog mogućeg jednostranog djelovanja."

U ovom su istraživanju znanstvenici s američkih sveučilišta Harvard i Carnegie Mellon izvršili analizu inženjerskih troškova šest sustava sposobnih za isporuku jednog milijuna tona materijala do visine od 18 km. To su postojeći zrakoplovi, novi zrakoplovi dizajnirani za letove na visinama do 30 km, novi hibridni cepelini, rakete, topovi i ovješene cijevi za transport plina ili posebne smjese radi širenja čestica u atmosferu.

Na temelju postojećih istraživanja sustava upravljanja Sunčevim zračenjem istraživači su izveli svoje analize troškova za sustave koji bi mogli isporučiti oko jednog milijuna tona aerosola godišnje, na visini između 18 i 25 km, a između geografske širine u rasponu od 30° sjeverno i 30° južno.

Studija je zaključila da bi korištenje zrakoplova bilo lako izvedivo i unutar sadašnjih mogućnosti zrakoplovne industrije. Kao najjeftinija opcija pokazao se razvoj novih, specijaliziranih zrakoplova, čiji bi troškovi bili od jedne do dvije milijarde dolara godišnje. Postojeći zrakoplovi bili bi skuplji jer oni nisu prilagođeni za let na takvim visinama pa bi na njima bilo potrebno uraditi značajne i skupe preinake.

Pokazalo se da bi topovi i rakete bili sposobni za isporuku materijala na velikim visinama, ali su zbog nemogućnosti njihovog ponovnog korištenja troškovi povezani s tim tehnologijama mnogo veći od onih za avione i druge letjelice.

Iako su u ovom trenutku isključivo teoretski koncept, velike plinske cijevi koje se dižu do 20 km u nebo, pri čemu su ovješene o plutajuće platforme punjene helijem, ponudit će najniži ponavljajući trošak po kilogramu isporučenih čestica. Međutim, troškovi za istraživanja i pronalazak materijala za izradu i razvoj cijevi te za njihovo testiranje kako bi se osigurala sigurnost bit će visoki, a cijeli je sustav u velikoj mjeri neizvjestan.

Profesor Apt je dodao: "Nadamo se da će naše istraživanje pomoći drugim znanstvenicima da potraže više novih metoda za raspršivanje čestica i pomoći im da istraže metode s povećanom učinkovitosti i smanjenim rizikom za okoliš."
Istraživači su jasno naznačili da oni u svom radu nisu pokušavali riješiti probleme znanosti o aerosolima u stratosferi, kao ni pitanja o rizicima, učinkovitosti ili upravljanju ovim tehnologijama čiji se troškovi trebaju dodati ovom geoinženjeringu i upravljanju solarnim zračenjem.

Izvor: znanost.com
22.09.2012. 17:29:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh