Građani žele postati seljaci

Voda nikako da prokuha. To ni ne čudi s obzirom da je lonac prevelik za malo plinsko kuhalo. Cornelia Dorsch podiže još jednom poklopac kako bi vidjela može li unutra staviti povrće. Na malom stolu na Servacijevom trgu u Münsteru nalaze se prokulice, mrkva, celer. Za sat vremena bi juha trebala biti gotova. Za sve koji tuda prođu i budu gladni. I to besplatna. Povrće je s tržnice. Tamošnji trgovci su ga bacili jer je na nekim mjestima bilo natrulo. Da ga nije pokupila Cornelia Dorsch, završilo bi u smeću. I to je filozofija pokreta "Transition Town": uporaba bačenog, a još jestivog povrća, pripremanje obroka bez mesa, povezivanje ljudi, osobni angažman.

Tema je ozbiljna

Akcija kuhanja besplatne juhe zove se "Pojesti". Mjesto nije slučajno odabrano: Servacijev trg je u samom središtu grada službenika i studenata, Münstera. Njime prolazi puno ljudi. Njih bi se trebalo pridobiti za ideju grada u tranziciji: "Možda bude ljudi koji će ubuduće razmisliti prije nego što svoje povrće bace samo zato što je malo propalo, to bi već bio dobar početak", kaže Cornelia Dorsch. Ona misli da to trenutno čini premalo ljudi. I još jednom podiže poklopac lonca u kojem je voda konačno proključala.

Dugo se u Njemačkoj govorilo o bijegu iz gradova. Ali, u posljednje vrijeme se trend okreće. Nijemcima se ponovo sviđa život u gradovima - i žele ga učini privlačnijim. Inicijativa "Transition Town" ima za cilj pomoći da se gradovi trajno oslobode ovisnosti o nafti, da troše manje energije i koriste regionalnu hranu. "Pojesti" nije nikakva revolucija, ali ipak mali korak u pravom smjeru. U svijetu ima 380 gradova koji se nazivaju tranzicijskima. U Njemačkoj je već 40 inicijativa koje žele trajno promijeniti urbani život. Zanimljivo je da aktivisti ne potječu, kao 70-ih i 80-ih godina, iz lijevo-alternativnog ugla, nego se bave sasvim uobičajenim zanimanjima ili još studiraju.

Hobkinsovim idejama je oduševljen i Georg Heinrichs. "Želimo pomoći da grad Münster postane rezilijentan", kaže Heinrichs koji je suosnivač inicijative "Transition Town" u Münsteru. Grad bi, dakle, trebao postati otporan na krize i sposoban održati se i u ekstremnim uvjetima.Inicijativa je pokrenuta u južnoj Engleskoj 2006. godine. Stanovnici grada Totneta kao prvi su svoj grad nazvali tranzicijskim. Pokretač inicijative Rob Hobkins je svojom knjigom "Energetski zaokret" mnoge potakao na promjenu ponašanja. U njoj on daje "upute za način života okrenut budućnosti".

Struja na krovu, voće i povrće u parku

U tranzicijski grad spada i zajedničko korištenje automobila, takozvani "carsharing", zajedničko korištenje kućanskih aparata u susjedstvu ili stvaranje kružoka za razmjenu potrepština kao i proizvodnja struje na vlastitom ili iznajmljenom krovu. Neke utopije postale su stvarnost. Posvuda u Njemačkoj trenutno nastaju urbani vrtovi. Georg Heinrichs, koji je na jednoj livadi na rubu grada već potaknuo stvaranje mobilnog interkulturnog vrta, sanja o površinama u gradskim parkovima: usred grada bi trebalo rasti voće i povrće, koje svatko može brati.

Zvuči pomalo "otkačeno" kad aktivisti za tranziciju gradova govore o svojim projektima, osobito kad se radi o učenju zaboravljenih vještina. Geoekolog i profesor hortikulture na Sveučilištu u Münsteru Tillmann Buttschardt koristi pojam "reskilling". "Reskilling je velika šansa: kuhati, spremati zimnicu ili znati stare zanate. Moj djed je bio užar, a to danas više nitko ne zna raditi.""Rezilijentan grad" nazvan je i program poticanja koji je u ožujku ove godine pokrenulo Savezno ministarstvo znanosti. Gradovi bi trebali postati neovisniji glede potrošnje energije i opskrbe hranom. Po mišljenju pokretača inicijative "Transition Town" politika djeluje presporo. Oni ne žele čekati državne mjere nego se sami pripremiti za vrijeme nakon nestanka nafte. "Ljudi trebaju sada i ovdje početi mijenjati svoje navike i ići nekonvencionalnim putevima", kaže Cornelia Dorsch.

Pioniri budućnosti

Tillmann Butschardt nije samo poman promatrač pokreta tranzicije gradova. On želi izračunati i koliko regenerativne energije treba Münster kako bi mogao postati neovisan o nafti. U zimskom semestru će na Sveučilištu držati "peak-oil-seminar" na kojemu će do riječi doći stručnjaci za fosilnu energiju. "Peak oil je vrhunac vađenja nafte, kad se ne može isporučiti više nafte, a tržište zahtijeva više. Želim istražiti na koja područja će se to odraziti u Münsteru i kako se u gradu možemo za to već sad pripremiti kako bismo pravovremeno postavili smjernice."

Za ovoga geoekologa su zato pripadnici pokreta "Transition Town" pravi pioniri budućnosti. Jer, energetski zaokret je ujedno i zaokret prema novom osjećaju zajedništva. Zemlja je planet za sve. U tranzicijskom gradu možemo se početi privikavati na pomisao da nismo jaki kao pojedinci nego samo u zajednici.