Kako uzeti sudbinu u svoje ruke
U valu prosvjeda koji se šire SAD i svijetom, čuju se i glasovi koje vrijedi saslušati
Skandiranje protiv pohlepe banaka i političara proširilo se svijetom, pokušavajući dostići snagu koju su 60-ih godina prošlog stoljeća imali javni protesti. Mete prosvjednika iste su na cijelom globusu, banke i političari.
No, povremeno se može čuti i pokoji glasić koji se pokušava probiti kroz buku medija, a ima ponešto drugačiji stav prema svemu što se događa. Tako je i anonimni Amerikanac napisao svoju poruku javnosti koja zaslužuje malo više pažnje.
Dakle, čovjek studira i nije dužan ni lipe. Zašto? Jednostavno, nije prihvatio uobičajeni stil života nego radi po svom. Znači, odabrao je manje zvučan faks, imao je dobre ocjene u srednjoj školi pa je ulovio dvije stipendijice koje mu pokrivaju 90% troškova studiranja.
Živi u skromnom apartmanu, radi 30 sati tjedno za minimalnu plaću, nema kreditnu karticu, nema auto, nema iPhone, ne jede po restoranima. I kaže da je savršeno sretan s tim i da mu ništa ne nedostaje.
Što je najvažnije, to je njegova odluka i kaže da bi, da je u dugovima, bio sam kriv za njih jer bi to bila njegova odluka, a ne odluka pohlepnih bankara s Wall Streeta ... I tu je u pravu.
Razgovor RSS komentara novi komentar ↓
To je jednako glupo kao da kažete radnicima da nađu još jedan posao uz onaj koji imaju kako bi mogli obući i nahraniti djecu i zadovoljiti životne minimume.
Osobno živim na klasičan studentski, skroman način i studiram jedan od, doista, najtežih fakulteta u državi. Pa iako nemam korisna predavanja jer profesori ne rade svoj posao; svejedno fax smatram svojim poslom i učim 10 do 12 sati dnevno. Ljeti i većinom blagdana također. Izlazim jednom u dva mjeseca, ne ljetujem, ne zimujem, ne provodim se.
Imam dvije-tri kratke pauze dnevno i u tom vremenu pročitam glupu poruku nekog Amera koji radije živi kao žohar nego da se pobuni protiv pohlepe i lopovluka onog 1 postotka.
Radio sam mjesec dana uz fax i izgubio 7 kila; doslovno nisam kreveta vidio više od 3 sata dnevno. Desetak sati učenja i desetak sati rada u istom danu. Skoro 365 dana u godini? Zar bih to trebao popušiti kao normalno?
8 sati sna, 8 sati rada, 8 sati odmora - bazične tekovine radničke klase još od buržuaskih revolucija.
Možemo mi svi prosvjedovati do sutra, ali dok se ne smanji ta luđačka potrošnja u svim društvenim slojevima, neće se apsolutno ništa promijeniti.
uvijek se nađe poneki pametnjaković koji soli pamet svima oko sebe, nek se javi za par godina, bumo vidli koliko bu mogel tak izdržati izvan svih sistema.... još nekak se može dok je sam za sebe, ali kad se osnuje obitelj onda je ipak malo drugačija priča, ne?
Šaptač šljakerima, respect ... to jest upravo tako kao što kažeš, nitko nije zavrtao ruke na leđa i tjerao ljude da kupuju aute koje ne mogu otplaćivati.
Marijana, respect i tebi i sva sreća u životu ... jedino što ti nedostaje je normalna država u kojoj bi s toliko rada živjela pristojno i dostojno čovjeka
Novi komentar