Kako nastaje kreativnost

Znanstvenici nadahnuti legendarnim improvizacijama Milesa Davisa i Johna Coltranea zavirili su u mozak današnjih jazz glazbenika kako bi otkrili odakle dolazi kreativnost.

Nije riječ samo o zadovoljavanju znatiželje ljubitelja jazza, nego o odvažnom eksperimentu iz područja neuroznanosti glazbe, koje je u procvatu otkako su znanstvenici shvatili da glazba pokazuje kako mozak funkcionira.

Neuhvatljiva kreativnost

Sviranje i slušanje otvara nam prozor prema većini svakodnevnih kognitivnih funkcija, od pozornosti preko osjećaja do pamćenja, te nam zauzvrat može pomoći naći lijek za poremećaje funkcija mozga.

Kreativnost se, međutim, dugo smatrala previše neuhvatljivom da bi se mogla mjeriti. Liječnik Charles Limbs, stručnjak za sluh koji je i sam svirao saksofon, pomislio je kako bi jazz improvizacija mogla biti savršeno oruđe da se i to izmjeri, usporedbom onoga što se događa u mozgu obrazovanih glazbenika kad sviraju po pamćenju i kada improviziraju.

- Jedna je stvar izmisliti kratku temu. Druga je stvar u potpunosti stvoriti remek-djelo neprekidnim nizanjem ideje za idejom - objašnjava Limb, otorinolaringolog sa Sveučilišta Johns Hopkins.

Pomoću uređaja za snimanje magnetskom rezonancijom (MRI scanner) mjerile su se oscilacije razine kisika što ga koriste pojedini  dijelovi mozga dok izvode različite zadatke.
Kreativnost koristi istu shemu rada mozga kao pri sanjanju - prvo se isključuju inhibicije. Znanstvenici su primijetili kako se područje mozga zaduženo za samopromatranje isključuje, nakon čega se uključilo područje za samoizražavanje.

To je bio ključni nalaz, budući  da su ranija istraživanja dr. Allena Brauna povezala to područje s pričanjem autobiografskih priča. A jazz improvizacija proizvodi tako osobne stilove da se često opisuje kao pričanje osobne glazbene priče.

Što je još zanimljivije, glazbenici su pokazali povećanu osjetilnu budnost. Područja povezana s dodirom, sluhom i vidom oživjela su tijekom improvizacija iako nitko od glazbenika nije dodirnuo ili vidio nešto novo, a jedini su zvukovi bili oni koje su sami stvarali.

Čarolija improvizacije

To ne znači nužno da su Limb i Braun eksperimentom točno utvrdili središte kreativnosti. Mozak izvanredno uvježbanih glazbenika možda radi drukčije od mozga klavijaturista ili slikara amatera, što se Limb i Braun nadaju sljedeće ispitati.

- S improvizacijom se uvijek povezuje neka vrsta čarobne vrijednosti. Ljudi misle da, kada improviziraš, imaš neku vrstu nadahnuća koje nije mjerljivo. Oni su otišli onamo kamo su se svi drugi bojali ići - rekao je dr. Robert Zatorre iz montrealskog Instituta za neurologiju.

- To je kao kad razumijete kako leti zrakoplov. Bez obzira na razumijevanje, to je još uvijek prilično čudesno - kaže Limb.  (HINA)