Kako nas ograničavaju naše vlastite misli

Naša uvjerenja o nama i našem potencijalu uvelike određuju naš uspjeh i u privatnom i u poslovnom okruženju. Mogu nam otvoriti vrata prema prilikama o kojima se nismo osudili ni sanjati, ili nas uvjeriti u to da ne zaslužujemo ništa od onoga što ne želimo.
Svatko od nas provodi određeno vrijeme izgubljen u svojim mislima ili ponekad čak razgovarajući sam sa sobom. Te misli, ako su negativne i ako ih ne kontroliramo, stvaraju isto tako negativna uvjerenja o nama samima, a ona se očituju u našem ponašanju i našem uspjehu.
Koje su najčešće misli koje nas ograničavaju?

"Ne mogu"
Kad trebamo donijeti neku važnu odluku suočit ćemo se s izazovom bi li se trebalo odlučiti na promjenu ili stvari ostaviti onakvima kakve su bile. U to će se vrijeme javiti barem stotinu razloga kojima ćete sami sebi pokušati dokazati da niste spremni na promjenu jer ne vjerujete da možete podnijeti neku od promjena koju ona donosi. Ti će se razlozi činiti logičnima i opravdanima.
No ako počnete kopati dublje, shvatit ćete da je najvažniji razlog za vaše dvoumljenje upravo strah - od promjene, od izlaska iz zone ugode, od rizika - od nepoznatog.
Strah izvire iz bivših negativnih iskustva i upravo zato se trebamo prisjetiti da su te stvari ostale u prošlosti. One ne znače da će i budućnost biti ista, upravo zato što ni mi nismo više iste osobe.

"Nemam vremena"
Mnogo ljudi ima problema s time što ne zna rasporediti svoje vrijeme, jer zaboravljaju da ono ovisi o našim izborima, prioritetima i energiji. Dobar dio dana utrošimo radeći stvari koje nam uopće nisu potrebne ili koje nas potiču da se osjećamo loše. Možda si zapravo ne želimo uzeti vremena jer se bojimo promjene? Možda namjerno gubimo vrijeme.
Je li zapravo potrebno toliko dugo gledati televiziju? Moramo li potrošiti sat vremena na društvenoj mreži? Moramo preuzeti odgovornost za to kako trošimo svoje vrijeme jer smo si sami krivi što ga „nemamo".

"Drugima to uspijeva, ali meni neće"
Ta misao često se nadovezuje na onu: „Ja nisam dovoljan", a to je najgora misao koju o sebi možete imati. Ona pobuđuje strah i najgora iščekivanja.
Ona govori o tome što mislimo o sebi i kakvo je naše samopouzdanje. Čak i ako nemamo vještina ili alata da obavimo ono što moramo, uvijek postoji način. Ali ako trošimo vrijeme za samosažaljievanje, nećemo ga imati vremena tražiti.
Svi se mi prije ili kasnije susrećemo sa strahom, ali moramo upamtiti da nas on uči. Nema uspjeha bez ponekog neuspjeha. Jedino što možemo je suočiti se sa strahom i hrabro krenuti dalje.

Možemo li promijeniti naše misli?
Naravno. Ni negativne misli nisu se razvile preko noći, pa tako neće ni pozitivne. Trebat će vremena i upornosti. Svoje misli mijenjamo tako da ih postanemo svjesni i aktivno radimo na tome da prestanemo razmišljati o njima. Drugim riječima, svaki puta kad shvatimo da razmišljamo o nečemu što ne možemo, ne želimo ili čega se bojimo, prekinemo taj tijek misli, i usredotočimo se na stvaranje misli s tom istom temom, ali sa sretnim završetkom. Ono što nas muči u svojoj glavi pretvorimo u lijepo iskustvo u kojemu mi pobjeđujemo. To vježbamo tako dugo dok nam pozitivne misli ne postanu prevladavajuće.