Kako nam pandemija mijenja mozak

Pandemija je napravila mnogo zla, a jedno od njih je i činjenica da se nismo imali mogućnosti družiti se kao inače, što je vrlo loše za naše zdravlje.

Pandemija koronavirusa promijenila je svakodnevni život, a ponajviše - komunikaciju. Uz mjere samoizolacije, karantenu i općenito držanje razmaka i izbjegavanje kontakta s drugim ljudima, mnogi su proveli sate i dane samo u vlastitom društvu.

S obzirom na to da je čovjek društveno biće, postavlja se pitanje kako dugotrajna izolacija utječe na mozak te hoćemo li se znati ponašati u socijalnoj situaciji kada se stvari vrate u normalu?

Ljudi su iznimno društvena bića. To je očito iz načina na koji živimo, ali ključan dokaz je skriven u našoj lubanji, piše BBC.

>> Mozak nam se mijenja >>

Postoji veza između veličine mozga primata i veličine zajednice koju može stvoriti: što je veći mozak, to je veći društveni svijet. Ljudi formiraju najveće grupe od bilo kojeg primata, u prosjeku sa 150 pojedinaca. To je tzv. Dunbarov broj, a odnosi se na rezultate istraživanja britanskog antropologa Robina Dunbara.

Zanimljivo je da se broj 150 pojavljuje u tom smislu i kada se radi o primjerice optimalnoj gornjoj granici crkvene kongregacije i prosječnom broju kontakata na društvenoj mreži.

Jedno objašnjenje je da socijalizacija uključuje mentalni napor. Kako bi uspješno navigirali interakcijama s drugim ljudima, potrebno je imati na umu mnoštvo informacija: osim osnovnih informacija o oosobi s kojom razgoravamo, dobro je prisjetiti se detalja iz njihovih života, njihove želje, aspiracije, strahove, odnose i tako dalje.

>> Mladi će biti najveće preživjele žrtve pandemije >>

Do mnogih neugodnih situacija dolazi kada se poremete te informacije. Primjerice kada pitate prijatelja koji je nedavno dobio otkaz kako mu je na poslu ili kada se žalite kako su djeca dosadna i naporna nekome tko će uskoro postati roditelj.

Kratkoročno, manjak socijalizacije može smanjiti mozak.