Kako mnogi zarađuju na siromašnima i gladnima

Prema procjenama Agencije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) u 2010. godini je smanjen broj gladnih u odnosu na prošlu godinu. Ipak, brojka od 925 milijuna gladnih je vrlo zabrinjavajuća.

''Samo od listopada 2008. do linja 2009. godine međunarodne tvrtke su zakupile 46,6 milijuna hektara zemlje - od čega 70 posto u Africi. Države poput Sudana, Mozambika, Konga, Kenije, ali i Siera Leonea dosta jeftino prodaju zemlju'', kaže Carolin Callenius iz organizacije ''Kruh za svijet'' (''Bread for the world'').

Bogate države i koncerni su i ranije ulagali u zemljište, ali to sada čine na veliko. Poslije financijske krize, očigledno se isplati uložiti u poljoprivredu.

''Koncerni očekuju visoku dobit'', kaže Callenius i dodaje da je utrka oko zemlje počela. ''Međutim, ne sade se više kao nekada - pamuk, kava, kakao. Na najkvalitetnijoj zemlji za potrebe izvoza sade se riža, kukuruz, ali i biljke za proizvodnju biogoriva''.

>> Tamna strana biogoriva - glad i siromaštvo

Sve se to događa pred očima onih koji već sada gladuju i koji zavise od uvoza hrane. To su seljaci, ribari i domoroci. Njima je oduzeta najvažnija baza za proizvodnju - zemlja. Zato organizacija ''Kruh za svijet'' zahtijeva da se takvo poklanjanje zemlje odvija u skladu s potrebama najsiromašnijih jer sađenje i trgovina podliježu strogim ekološkim, ali i socijalnim kriterijima.

>> U 22 zemlje vlada kronična glad, a sigurnost hrane je upitna

U Siera Leoneu trenutno se vode pregovori o zakupu 1,5 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. Jedan švicarski koncern za proizvodnju bioenergije želi na 58.000 hektara zasaditi šećernu trsku i manioku za proizvodnju etanola. To bi dovelo u pitanje siguran pristup hrani za 17.000 ljudi.

Stručnjak za poljoprivredu Roman Herre iz organizacije za zaštitu ljudskih prava FIAN kaže: ''Skoro kod svih investicija, pojam razvoj je nešto o čemu se rado govori, ali u stvarnosti, na licu mjesta, gotovo da nema novih radnih mjesta. Naprotiv, uništena su brojna sredstva za život, a obećana infrastruktura, koja je u većini slučajeva infrastruktura namijenjena izvozu, nije nešto što je potrebno mještanima na licu mjesta''. Roman Here smatra da 43 od 53 zemlje u Africi uvozi hranu.

Izvor: Deutsche Welle