Kako djeci objasniti što se zbiva

Kako u situaciji u kojoj smo se našli zbog koronavirusa zadržati pribranost, ne podlijegati panici i paranoji te kako djeci objasniti što se događa, umiriti ih i zaštititi od straha i trauma?

U razgovoru s drugima trebalo bi izbjegavati teme koje se ne mogu zaključiti jer ti razgovori mogu otići prema različitim scenarijima, a svaki od njih najčešće je nerealan i može dodatno izazvati ili produbiti nemir. Treba se držati onoga što je najrazumnije, a pritom, prije svega, zaključivati na osnovi vlastitog zdravog razuma.

Nikako ne podlijegati poluinformacijama i raznim pričama koje ne nude nikakav razuman odgovor. I što je više moguće pokušati koristiti razne pošalice jer one ne relativiziraju ozbiljnost, ali olakšavaju i razblažuju situaciju.

Najbitnije je zadržati distanciranu zdravorazumsku sliku jer panika nikada nikome nije pomogla. Imamo zdrav razum, znanost i stručnjake te bliske ljude kojima smo okruženi, to je naša jedina stvarnost.

Sada je važno s djecom biti strpljiv i držati se uobičajene rutine koliko je god moguće te voditi računa da dijete ima priliku otvoreno govoriti o svojim mislima i strahovima, uz poruku odraslih - tu sam, štitit ću te i volim te.

Ovo je vrijeme da se kao roditelji posvetimo djeci tako da ona iz ove za sve nas nove i neugodne situacije dobiju poruke o vrijednostima koje će ostati za cijeli život, a to su zajedništvo, solidarnost, važnost empatije. Važno je i da se baš svaki razgovor ukućana ne svodi na temu virusa, i da se puno aktivnosti odvija u igri, zabavi i pozitivnim interakcijama. Sada je na odraslima da djeci svojim primjerom pokažu kako se odgovorno ponašati i prema sebi i prema drugima.

Nejasne i dobi neprimjerene informacije otvaraju put tjeskobi, strahovima, fantazijama, a onda i posljedicama istih. Djetetu situaciju treba predstaviti na način koji može razumjeti i u kojoj zna što od nas može očekivati. I predškolci i adolescenti trebaju podršku, razgovor i razumijevanje, ali i usmjeravanje.

Moramo razgovarati s djecom vodeći računa koliko i koje informacije razumiju, ali im i dati prostor da nas pitaju i podijele sve što ih muči"

Znači, predškolcu treba jednostavnim jezikom i riječima koje razumije dati osnovne informacije o higijeni i zdravlju te o tome da sada vladaju bolesti od kojih se moramo čuvati.

U razgovoru s adolescentima zajedno tražite odgovore na pitanja koja ih zanimaju pritom ih usmjeravajući na relevantne izvore, izvještaje i upute stručnjaka, te upozorite i na brojne netočne informacije koje kruže društvenim mrežama. Pitajte ih što su oni do sada čuli o virusu te ima li nešto što ih brine.

Ako tinejdžer izražava zabrinutost, strpljivo ga saslušajte i podsjetite na njegova ranija iskustva s neizvjesnim izazovima i na to kako ste se kao obitelj s time nosili. Za razliku od male djece, tinejdžeri imaju slobodu kretanja te njima moramo posebno jasno naglasiti da odlaskom na mjesta s puno ljudi dovode ne samo sebe već i druge u rizik"