Kakav je to komunist u Vatikanu?

Prije ovog spisa pape Franje jedva da se u njemačkim medijima moglo naći čak i žalopojki za odstupanjem "njemačkog" pape Benedikta XVI. Ali programatski spis pape Franje izazvao je i burne reakcije - ovaj put redom na gospodarskim stranicama njemačkih medija.

Jer kad vjerski poglavar katolika slobodno tržište naziva "tiranijom", onda u ovdašnjim konzervativnim krugovima prestaje svaka šala i teološke rasprave. Konačno, Njemačka je imućna zemlja i zemlja koja i svoj imutak dobrim dijelom može zahvaliti izvozu "luksuznih" proizvoda - upravo takvih kakve ovaj papa osuđuje. A i politički se tu otvaraju neugodna pitanja.

Vladajuća stranka, CDU Angele Merkel, u sebi nosi oznaku kršćanska (Kršćansko-demokratska unija) - i što onda nakon ovog Apostolskog pisma? Treba li i kancelarka prihvatiti tezu kako "kad ne dijelimo naš imutak sa siromašnima znači da se od njih krade, jer imutak koji mi imamo, ne pripada nama, nego njima" i uopće, kako je postojeći gospodarski sustav "nepravedan u korijenu"?

Uvijek ta nesretna "deva kroz ušicu igle"

Konkretno, kod teze o imutku kao "krađi od siromašnih" novinar Rainer Hank podsjeća kako je to zapravo citat teologa i mistika svetog Ivana Zlatoustog i kako se kroz povijest uvijek iznova pojavljuje ta ideja nekakvog kršćanskog komunizma gdje jedini put spasa vodi kroz siromaštvo i bijedu. Jer svako tržište i poduzetništvo, već po prirodi stvari, vodi u neravnopravnost i one koji jesu i koji nisu imućni.Tako ispada da neki listovi poput Frankfurter Allgemeine Zeitunga, praktično na dva načina izvještavaju o istom spisu pape Franje: dok na stranicama gdje se prate vjerska zbivanja uglavnom pozitivno izvještavaju o želji Pape da crkvu vrati siromašnima i za siromašne, na gospodarskim stranicama se pak čitaju veoma oštre kritike Pape i njegovog Apostolskog pisma.

Tu zapravo, podsjeća autor u FAZ-u, ne postoji razlika između katolika i protestanata (što je i Angela Merkel), jer su i Luterovci itekako napadali stjecanje imutka. "Kad već po prirodi ne bi bili beskrupulozni, onda bi već privatni posjed bio dovoljan grijeh za kletvu Božju. Jer ono što nam On daje besplatno, mi od toga stvaramo posjed", pisao je reformator Huldrych Zwingli početkom šesnaestog stoljeća.

Bogato društvo je zbir imućnih ljudi

S druge strane, Hank citira i Nietzschea koji kršćanstvo optužuje za propast Rimskog carstva jer se ono zalagalo za Božju državu i relativiziralo zemaljska zbivanja. Notorna je činjenica kako je baš svaka utopija propadala kad se postavilo pitanje privatnog vlasništva, a i zbivanja u Kini u posljednjih par desetljeća još jednom su pokazala: bogato društvo je moguće samo kao zbir imućnih pojedinaca.

Zato se konzervativnim krugovima više dopadaju riječi pape Ivana Pavla II. - konačno, Woytila je živio u socijalističkoj Poljskoj pa je onda u svojoj enciklici Centesimus Annus i napisao kako je pretpostavka slobodnog tržišta "sigurnost osobne slobode i vlasništva kao i stabilna vrijednost novca". Bergoglio bi se pak, dodaju kritičari, trebao sjetiti financijskog kolapsa Argentine gdje je tek liberalizacija tržišta dovela do gospodarskog oporavka domovine ovog Pape.

Doduše, moglo bi se raspravljati o pravim uzrocima koji su doveli do platežne nesposobnosti Argentine 2001., ali u Njemačkoj je već mjesecima među najprodavanijima i knjiga dugogodišnjeg dopisnika lista Bild iz Vatikana Andreasa Englischa "Franjo - Znakovi nade". U njoj se bavi i optužbama o "komunizmu" i ovog Pape i čitave teologije oslobođenja koja je toliko raširena u Južnoj Americi.

Vi, Europljani, pojma nemate!

Englisch u svojoj knjizi citira čitav niz drugih svećenika i redovnika tog kontinenta koji i u tim optužbama o nekakvom "komunizmu" vide tek glupost i problem da ljudi u Europi - dakle i u Vatikanu, nemaju baš nikakve veze, što i kako to izgleda na drugim kontinentima. Ako pak ovdašnji konzervativni stručnjaci za ekonomiju podsjećaju na socijalističku prošlost pape iz Poljske, Englisch citira redovnike iz Kube koji žive u ilegali, u civilnoj odjeći i u strahu od policije i koji također tvrde kako stavovi bivšeg argentinskog kardinala nemaju veze s komunizmom.

Jer, Južna Amerika je zemlja golemih razlika između bogatih i siromašnih, a siromaštvo tamo to doista i jest - i u Europi smo svi mi već zaboravili što to znači kad se jedino "crna zemlja" može dati svojoj djeci za jelo. Jedan svećenik - kao što je to Bergoglio, koji je radije odlazio u naselja siromašnih nego sjedao za bogatu trpezu prebogatih sunarodnjaka, jedva da se i može mjeriti nekakvim ideološkim mjerilima kakva su poznata u Europi.

"Razdijeliti sve siromašnima i poći za Kristom" naravno da nije poziv koji se lako i rado može slijediti - i nikad nije niti bio. "Kršćanski komunizam" nije baš funkcionirao niti među sljedbenicima Franje Asiškog i teško je vjerovati kako će nastupiti nakon Apostolskog pisma pape Franje. U njemu on prije svega piše o odnosima na tržištu u ovom našem globalnom svijetu gdje je veoma nejasna razlika između špekulacije i kocke i konačno, između kapitalizma i krađe. A ako se o tome barem raspravlja i u bogatim zemljama poput Njemačke, čak ni to ne mora biti loše.