Jučer sam se sjetio plave - Kazalište slijepih i slabovidnih "Novi život"

Slijep kao plavo

Što je sljepoća? Fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući poseban „kolorit", ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće „gledana", najgora je onima kojima se dogodila, no ona druga, ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim „gledištima", razboljeva sve oko sebe i uvodi nas u mrak kroz koji ni sunce nema nikakvih šansi.

Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako bi ste sat i nešto očijukali sa općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, sa jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas „uštine za obraščić" i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi dodir, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život", nas kojima je žao svih koji nas sažaljevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne-gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.

• Bezobrazna je ta mala prolaznica, - mislite vi, - kako se usuđuje tako besramno razbijati predrasude i istiniti nam se u lice??? Ali vjerujte nam, nije, ona je iskreni mi, koji vas sve volimo i trebamo, koji vas sve pozivamo u uzajamnost, u igru i da smo jednaki!

Jedan po jedan, kupujete kartu i dolazite k nama sa različitim očekivanjima, grupica po grupica zalijeva nas smijehom, zviždukom i pljeskom, a mi! Čekamo vodopad, priželjkujemo spontani razgovor, negdje u tramvaju ili u čekaonici... „Jučer sam gledala kazalište"... „Glumci su bili doista uigrani"!!! „Ljubavi, idemo proslaviti Valentinovo, Kazalište slijepih daje nešto ljubavno!"

Eto, to bi mi... da smo vi! Da smo svi! Da nam zvuci i boje, da nam dodiri i mirisi zapletu slučajnosti u život i da smo zajedno kao plavo u nebu i moru, kao ružičasto u djetinjstvu i proljeću, kao romantični jastuk za svesan u d-molu.

Vojin Perić

Predstava Jučer sam se sjetio plave realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu, a financirana je sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život"

Petra Radin

Jučer sam se sjetio plave

Petak, 9.veljače u 20.00 sati

Scena Vidra

tekst i režija: Petra Radin

pokret i koreografija: Staša Zurovac

kostimograf: Katarina Radošević Galić

scenograf: Mario Mišković

oblikovanje svjetla: Nenad Lalović

glazba: Saša Miočić

Tekst koji govori Vojin Perić uz Pink Floyd - napisao Vojin Perić.

dječji glas: Rita Miočić

izrada kostima: Tamara Šantek-Zlatar - obrt za dizajn i proizvodnju "Zlatna nit"

izvode:
Dajana Biondić, sa psom Zdenkom
Suzana Bliznac
Milenko Zeko
Vojin Perić
Lovro Mašković

inspicijent: Andrea Čavara

tehnička podrška -Tea Bešić, Nenad Lalović,Branko Ostojić

Informacije i rezervacije : http://www.scenavidra.hr/